Volontiranje daje priliku sudjelovanja u mnogim terenskim radovima, odvodeći nas u različite dijelove zemlje, a ponekad čak i na posebna mjesta u Jadranskom moru. Ovaj put smo u sklopu projekta LIFE TETIDE otišli u Komižu, gradić na otoku Visu. Vis je jedan od najudaljenijih naseljenih otoka u Hrvatskoj, sa populacijom od 3300 stanovnika raspodijeljenih uglavnom u dva grada: Vis i Komiža.
Naše putovanje, zajedno s našim projektnim partnerom Javnom ustanovom More i Krš, imalo je dva glavna cilja: 1) postaviti snimače zvuka u kolonijama morskih ptica u viškom arhipelagu za praćenje njihove populacije; 2) uzeti uzorke tkiva crnih štakora s različitih otoka za genetičku studiju. Crni štakori su u Hrvatsku, ali i šire u Sredozemlje, uneseni davno, a na otocima morskih ptica ovaj invazivni glodavac spremno proždire jaja i piliće morskih ptica. Cjevonosnice su posebno osjetljive na predatore štakore. Stoga, radi dugoročnog očuvanja gregula (Puffinus yelkouan) i kaukala (Calonectris diomedea) u Hrvatskoj, crne štakore treba ukloniti iz njihovih glavnih kolonija u Jadranu.
U radu sa štakorima pomogao nam je hrvatski volonter Patrik koji planira doktorirati na temu genetike štakora. Postavili smo zamke na obećavajuća mjesta i pobrinuli se da zamke prekrijemo velikom zaštitnom kutijom kako bismo spriječili hvatanje drugih životinja. Kutije su imale male rupe koje su omogućavale štakorima da uđu i pristupe zamkama, dok su drugim vrstama sprječavale ulazak. Lokacija, zaštitne kutije, zamke… Jedino što je još nedostajalo je dobar mamac! Za naše izbirljive proždrljivce odlučili smo se za dvije vrste mamaca: maslac od kikirikija i sir. Zamke su postavljene tijekom večeri i pokupljene rano ujutro. Naša prva noć počela je dobro, s pet štakora uhvaćenih na otoku Visu.
Sljedeću noć promijenili smo mjesto i okušali sreću na Biševu, otočiću ispred Komiže. Na Biševu su nam pomogli mještani koji su nas golf vozilom vozili po otoku i pomogli nam pronaći dobre lokacije za naše kutije. Putem smo vidjeli obnovljenu biševsku školu, staru crkvu i brojne Eleonorine sokolove (Falco eleonorae) koji se gnijezde na otoku.
Kad smo se sljedećeg jutra vratili po kutije, činilo se da su štakori ovaj put bili oprezniji i nismo uhvatili nijednog. Razočarani, ali ne i rezignirani, nastavili smo put i usput prošli pored poznate Modre špilje, nakratko postali turisti i brzo zaboravili na naš neuspjeli pokušaj od jutra.
Također ohrabrujući, drugi fokus ovog putovanja bio je vrlo uspješan! U dan i pol lijepog vremena uspjeli smo doći do Biševa, Grebena, Svetca i…. čak i Jabuke! Smatra se da na tim otocima ima gnijezdećih kolonija gregula i kaukala, a možda čak i nedostižne burnice (Hydrobates pelagicus). Otoci su vrlo strmi i imaju težak teren pa je rad na prebrojavanju populacije gotovo nemoguć, zbog čega smo instalirali snimače zvuka koji nam pomažu u istraživanju veličine njihove populacije. Naš avanturistički tim preuzeo je sve rizike kako bi instalirao uređaje, što je čak uključivalo veslanje do izoliranog otoka Jabuka i penjanje po njegovim skliskim stijenama.
Sve u svemu, ova ekspedicija je uspjela i svi su se kući vratili neozlijeđeni, ali puni plavih i sunčanih uspomena. Sljedeći posjet zakazan je već ovog ljeta!
