Udar na ekološke udruge je udar na demokraciju u Europi

Demokracija u Europi našla se pod snažnim udarom raspravom o smanjenju financiranja za organizacije civilnog društva koje osnažuju glas građana. Naime, neki europarlamentarci, posebice oni u konzervativnoj EPP grupi i desničarskoj ECR grupi, pokrenuli su u siječnju oštar napad na ekološke nevladine organizacije, tvrdeći da je korištenje EU LIFE fondova nelegitimno.

LIFE program je osnovni alat financiranja EU za zaštitu okoliša i klimatske akcije, s 5,4 milijarde eura alociranih za razdoblje 2021.-2027. To je samo 0,3% EU proračuna – beznačajan iznos s obzirom na egzistencijalnu krizu s kojom se suočavamo zbog klimatskih promjena i sloma ekosustava. Većina financiranja podržava projekte na terenu, uključujući europsku mrežu zaštićenih područja Natura 2000. Mali dio – 15,6 milijuna eura godišnje, ili 0,006% proračuna – ide na operativne potpore za ekološke organizacije civilnog društva. Ovo financiranje igra ključnu ulogu u omogućavanju tim organizacijama da doprinesu politikama koje štite prirodu i bave se rješavanjem problema klimatskih promjena diljem Europe.

Iznesene su lažne tvrdnje da Europska komisija financira nevladine organizacije kako bi lobirale u institucijama EU, čime se tobože ometa demokratski proces. Takav izvitopereni pogled zanemaruje činjenicu da se demokracija ne događa sama od sebe. Potrebno je razumjeti složene zakonske prijedloge koji se protežu na tisuće stranica, pregledati tisuće amandmana i pratiti stotine sati rasprava, od stručnih odbora do plenarnih sjednica parlamenta. Kako bi se prosječni građanin mogao snaći u toj džungli propisa bez stručne pomoći? Udruge građana u državama članicama suočavaju se pak s izazovima poput jezičnih barijera, ograničenih kapaciteta i geografskih prepreka, zbog čega im je teško učinkovito sudjelovati u briselskoj areni. Zato organizacije civilnog društva na razini EU-a, kao što je BirdLife, premošćuju ovaj jaz, osiguravajući da glasovi građana budu uključeni u donošenje odluka.

S druge strane, velike tvrtke mogu si priuštiti vojske profesionalnih lobista koji zastupaju njihov glas u Bruxellesu. Strane vlade imaju moćne diplomatske službe, ali također sve više zapošljavaju dobro plaćene profesionalne lobiste. Ultra-bogati pojedinci imaju pak gotovo neograničen osobni pristup donositeljima odluka. Ako si civilno društvo ne može priuštiti biti prisutno u toj areni, svaki privid ravnoteže je izgubljen, a samo bogati i moćni mogu reći što žele donositeljima odluka. EU financiranje pruža ograničenu, ali važnu protutežu podržavajući civilno društvo i omogućujući građanima da se čuje njihov glas. Ova sredstva se dodjeljuju transparentno, pažljivo se revidiraju i pomažu povezivanju europskih građana s donositeljima odluka.

U 2023. godini lobisti EU-a ukupno su potrošili 1,3 milijarde eura na lobiranje u EU – novac koji uglavnom troše poslovne korporacije i njihova udruženja. Za usporedbu, ukupni proračun devet najvećih ekoloških nevladinih organizacija na europskoj razini iznosio je oko 45 milijuna eura, što je otprilike isto koliko ima samo udruga kemijske industrije CEFIC.

LIFE operativni grantovi za nevladine organizacije podržavaju organizacije poput BirdLifea, ali i one kao što je FACE – krovna organizacija europskih lovaca. Iako se ove dvije organizacije često ne slažu, srž demokracije je u tome da građani, čak i s različitim stavovima, mogu izložiti svoje stavove svojim predstavnicima. Financiranje koje pomaže građanima diljem Europe da se uključe u složene politike koje utječu na njihove živote ključan je dio demokratske infrastrukture.

Europska demokracija je trenutno pod velikim pritiskom. Moćni bogati pojedinci sa sjedištem u SAD-u nastoje potkopati sposobnost EU-a da štiti svoje građane od invazivnih tehnologija i monopolističkih poslovnih taktika. Podrivanje osnovnog funkcioniranja europske demokracije također znači slabljenje Europe u suočavanju s njenim ekonomskim i geopolitičkim suparnicima.

Ne želimo da Bruxelles bude dostupan samo multinacionalnim korporacijama i stranim vladama, već i europskim građanima koje bi europarlamentarci trebali predstavljati.