Kao što je za ornitologe proljeće i sezona gniježđenja najbolje vrijeme za proučavanje ptica, tako je za ostale građane zima, kada ptice mogu promatrati, ali i fotografirati iz blizine na hranilicama.
Svake godine kada nastupi hladnije vrijeme otvara se pitanje trebamo li hraniti ptice ili ne. Pomažemo li im time ili se uplićemo u prirodnu ravnotežu? Zabrinutost je opravdana. Hranjenje ptica ima mnogo pozitivnih učinaka, kako na ptice tako i na ljude, ali jednako tako ako se provodi krivo može predstavljati ozbiljnu opasnost za ptice. Prije negoli se odlučimo na hranjenje ptica u svojoj okolini, moramo biti svjesni svih mogućih ishoda. U ljudskoj je prirodi da pomažemo slabijima, posebno slatkim malim bićima. Usto, postoji potreba, posebno u današnje vrijeme, za povezivanjem s prirodom, koja dolazi do izražaja u većim urbanim sredinama.
Poznato je da promatranje i hranjenje ptica ima pozitivan učinak na ljude. Usrećuje nas pomisao da pticama pomažemo preživjeti hladnu zimu, kada im je u prirodi teže pronaći hranu, a posebno nas veseli mogućnost promatranja različitih vrsta ptica koje se skupljaju na hranilicama. Hranjenje ptica u urbanim sredinama, gdje su ljudi otuđeni od prirode, ima posebnu vrijednost upoznavanja sa živim svijetom oko nas. Hranjenje ptica izvrsna je prilika za promatranje ptica koje inače rijetko opažamo, a zimi su češći gosti u našim dvorištima i parkovima. Kao što je za ornitologe proljeće i sezona gniježđenja najbolje vrijeme za proučavanje ptica, tako je za ostale građane zima, kada ptice mogu promatrati, ali i fotografirati iz blizine na hranilicama. Iskustvo bliskog susreta s pticama često potakne ljude da se dalje zalažu za očuvanje prirode.
I dok mi odmah možemo znati kako se osjećamo kada hranimo ptice, ne možemo odmah znati što time činimo pticama jer nam to one ne mogu reći, niti mogu predvidjeti dugoročne posljedice. Postoje brojne studije o utjecaju hranjenja na ptice i dobar dio njih je međusobno kontradiktoran; neke govore da hranjenje ptica zimi negativno utječe na iduću sezonu gniježđenja dok druge kažu da ptice profitiraju od hranjenja i da ono povećava broj gnijezdećih parova. Pritom trebamo imati na umu da nisu sve ptice iste te da učinak ovisi i o načinu hranjenja. Jedna od negativnih posljedica je mogućnost zaraze ptica međusobno jer na hranilicama u kontakt dolazi veći broj ptica koje se inače ne bi susrele u prirodi. Lošom hranom isto možemo ugroziti ptice. Pokvarena ili neprimjerena hrana može dovesti do oboljenja, a dugoročnim hranjenjem nekvalitetnom hranom ptice gube potrebne nutrijente. Hranilica postavljena na krivo mjesto može izravno ugroziti ptice ako se u blizini nalaze staklene površine u koje se ptice mogu zalijetati ili ako u blizini ima mačaka kojima su ptice na hranilici lak plijen. Hranilice isto ne bismo trebali postavljati u veoma urbaniziranim sredinama gdje će biti daleko od prirodnih zelenih površina na kojima se mogu skloniti ili pronaći alternativan izvor hrane ako je ponestane na hranilici.
Zaključak je – da, hranjenjem ptica zimi pomažemo im preživjeti teške uvjete, ali samo ako to činimo ispravno i s uključenom savješću. Ako ne možemo osigurati sve potrebne uvjete za sigurno hranjenje ptica možda je bolje da to niti ne radimo jer im već pomažemo ako ih ne dovodimo u opasnost. Nepotrebne intervencije u prirodu potrebno je svesti na minimum stoga je najbolje da ptice hranimo samo u našem dvorištu.
Pravo vrijeme i mjesto
Hranjenje ptica možemo početi već s prvim mrazovima u listopadu, ali to ne mora biti u velikom intenzitetu, više kako bismo privukli ptice i ispitali kojim pticama to odgovara. Kako se približava vrhunac zime poželjno je obilnije hraniti ptice i paziti da hrane ne ponestane u najhladnijem periodu zime. Tada je važno i osigurati kvalitetnu hranu jer će to možda biti jedini izvor hrane za ptice u našoj okolini. Od veljače kad zima počinje popuštati možemo u hranilicama ostavljati sve manje hrane jer će već u ožujku ptice pronaći hranu u prirodi. Ptice ne bismo trebali hraniti cijele godine iz dva bitna razloga. U vrijeme gniježđenja važno je da ptice svoje mladunce hrane životinjskom hranom bogatom proteinima pa stoga ne bi trebale imati na raspolaganju višak biljne hrane koja nije dobra za mladunce. Drugi ključan razlog za prestanak hranjenja je što će inače kukcojede ptice jesti sjemenke te neće obavljati svoju funkciju u ekosustavu, a to je kontrola kukaca. Posljedice toga štetit će i nama samima.
Kod odabira mjesta za postavljanje hranilice dobro je obratiti pažnju na nekoliko stvari. Mjesto bi trebalo mirno, bez prometa, gdje ne prolazi puno ljudi i gdje ptice neće uznemiravati druge životinje. Hranilica treba biti na mjestu na kojem će se ptice osjećati sigurno, zaklonjeno stablom ili grmljem, ali na dovoljno otvorenom da bi mogle brzo pobjeći ukoliko naiđe opasnost. Točna lokacija ovisi o tipu hranilice, a poželjno je moći hranilicu provjeravati što češće. Kako bismo mogli svakodnevno puniti hranilice i provjeravati sigurnost i čistoću, hranilicu nemojmo postaviti daleko od kuće jer nam se po zimi, ponovno u duhu ljudske prirode, sigurno neće dati izlaziti.
Kako prezimljuju ptice oko nas
Prema godišnjim kretanjima ptice tradicionalno dijelimo na selice – one koje nisu prisutne kod nas u hladnom dijelu godine i stanarice – one koje možemo vidjeti cijele godine. Ovoj gruboj podjeli možemo dodati još i djelomične selice među kojima ima ptica koje viđamo cijele godine, ali nismo svjesni da to nisu iste jedinke već su one kod nas došle sa sjevera u potrazi za hranom. Iako su neke ptice stanarice to ne znači da one borave cijele godine na istom području već lete uokolo kako im već na pojedinom području ponestane hrane. Mogli bismo reći da su brojne stanarice koje znamo skitalice tijekom zime. Iako ne odlaze na jug mogu napraviti i nekoliko tisuća kilometara na svom području rasprostranjenja. Zimi nas posjećuju i vrste koje inače žive u sjevernijim krajevima, kao što su sjeverna zeba, mali drozd, kugara. Ponekad se za jačih zima javljaju ogromna jata ptica koja u potrazi za hranom dolaze u južnije krajeve i tad govorimo o iruptivnim migracijama.
Najvažniji zadatak ptica zimi je pronaći hranu i to onu koja će im osigurati dovoljne količine masti za zalihe i izvor energije. Pored toga što su mobilne, ptice su i vrlo snalažljive te znaju gdje tražiti ono što im treba. Najbolji izvor hrane za male ptice pjevice su šume, stari voćnjaci te gušći parkovi gdje hranu traže uz koru stabala, u krošnjama, pod lišćem ili ispod grmlja. Ponekad se pitamo gdje su sve te ptice koje smo imali prilike slušati proljetos u našem susjedstvu i zašto u jesen nestanu. Ptice se u hladnijem razdoblju grupiraju i umjesto da ostanu na jednom području, zajedno se kreću uokolo jer im to povećava šansu za pronalazak hrane i bolju obranu od predatora.
Prehrambene navike ptica
Jeste li znali da na području Grada Zagreba gnijezdi više od stotinu vrsta ptica? Neke od njih su selice, a mnoge su stanarice te ili ostaju u gradu ili tijekom zime istražuju ponudu okolnih šuma i polja. Slična je situacija i u ostalim gradovima, a u ruralnim područjima zimi možemo očekivati i vrste koje se s viših nadmorskih visina spuštaju u niže, poput zimovke, čižka ili drozda bravenjaka. Ako se inače bavimo promatranjem ptica primijetit ćemo da zimi možemo promatrati drugačije vrste ptica, pogotovo na hranilicama gdje dolaze samo određene vrste. Sitne ptice poput dugorepe sjenice, dugokljunog puzavca i kraljića rijetko ćemo zateći na hranilicama jer preferiraju tražiti hranu u šumama gdje uz koru stabala i u gustim krošnjama mogu pronaći dovoljno kukaca za sebe. Tipični zimski gosti naših dvorišta su razne sjenice od kojih su najčešće velika i plavetna, zebovke s predstavnicima poput zebe, zelendura, češljugara i vrapca, brgljez, kos, crvendać te veliki djetlić. Ponekad na hranilice dolaze i šojke i svrake kao predstavnici porodice vrana, čvorci, gugutke i u novije vrijeme golubovi grivnjaši.
Svaka vrsta preferira drugačiju hranu, a što poslužiti na hranilicama možemo saznati promatrajući ptice oko nas. Ne moramo čak ni znati točno prepoznati svaku vrstu, dovoljno je da pogledamo njihove kljunove da bi pretpostavili čime se inače hrane. Široki i kratki kljunovi, više ili manje ušiljeni na vrhu tipični su za zebovke. Takvi su kljunovi prilagođeni jedenju sjemenki koje treba usitniti. Različite zebovke imaju dodatno prilagođene kljunove za određenu hranu, primjerice češljugarov šiljasti kljun prilagođen je vađenju sjemenki biljaka iz skupine češljugovki, a batokljunov veoma snažan kljun prilagođen je jedenju koštica trešanja. Ptice tankog ušiljenog kljuna tipični su kukcojedi, a mnoge od njih zimi dodatno jedu bobice ili sjemenke. Takve su i sjenice koje većinu godine jedu kukce i njihove ličinke, ali zimi obožavaju jesti suncokretove sjemenke. Crvendaći su tipični crvojedi no zimi neće odbiti svježe voće ni suncokret. Hrana koja pticama dobro zamjenjuje njihovu životinjsku hranu zimi je loj. Duži jači kljunovi kakve imaju ptice iz porodice vrana, ali i drozdova te čvorci, univerzalni su i takve će ptice jesti vrlo raznovrsnu hranu. Golubovi su pak vrlo specijalizirani te će gotovo isključivo jesti žitarice.
Osim po vrsti hrane, ptice se razlikuju i prema podlozi na kojoj se hrane, a to je uvelike uvjetovano njihovom građom i prilagodbama. Ptice koje su spretnije i koje se mogu hvatati za grančice, primjerice sjenice i brgljezi, moći će se hraniti i na visećim hranilicama i obješenim lojnim kuglama. Pticama koje inače hranu traže po tlu, kao što su zebe, vrapci, kosovi, odgovarat će hrana ostavljena na tlu ili niže postavljene platforme. Tako npr. ako želite kosu i crvendaću ponuditi jabuku, nemojte je nataknuti na kolac jer tako je neće moći jesti; radije je ostavite razrezanu na tlu.
I dok mi odmah možemo znati kako se osjećamo kada hranimo ptice, ne možemo odmah znati što time činimo pticama jer nam to one ne mogu reći, niti mogu predvidjeti dugoročne posljedice. Postoje brojne studije o utjecaju hranjenja na ptice i dobar dio njih je međusobno kontradiktoran; neke govore da hranjenje ptica zimi negativno utječe na iduću sezonu gniježđenja dok druge kažu da ptice profitiraju od hranjenja i da ono povećava broj gnijezdećih parova. Pritom trebamo imati na umu da nisu sve ptice iste te da učinak ovisi i o načinu hranjenja. Jedna od negativnih posljedica je mogućnost zaraze ptica međusobno jer na hranilicama u kontakt dolazi veći broj ptica koje se inače ne bi susrele u prirodi. Lošom hranom isto možemo ugroziti ptice. Pokvarena ili neprimjerena hrana može dovesti do oboljenja, a dugoročnim hranjenjem nekvalitetnom hranom ptice gube potrebne nutrijente. Hranilica postavljena na krivo mjesto može izravno ugroziti ptice ako se u blizini nalaze staklene površine u koje se ptice mogu zalijetati ili ako u blizini ima mačaka kojima su ptice na hranilici lak plijen. Hranilice isto ne bismo trebali postavljati u veoma urbaniziranim sredinama gdje će biti daleko od prirodnih zelenih površina na kojima se mogu skloniti ili pronaći alternativan izvor hrane ako je ponestane na hranilici.
Zaključak je – da, hranjenjem ptica zimi pomažemo im preživjeti teške uvjete, ali samo ako to činimo ispravno i s uključenom savješću. Ako ne možemo osigurati sve potrebne uvjete za sigurno hranjenje ptica možda je bolje da to niti ne radimo jer im već pomažemo ako ih ne dovodimo u opasnost. Nepotrebne intervencije u prirodu potrebno je svesti na minimum stoga je najbolje da ptice hranimo samo u našem dvorištu.
Pravo vrijeme i mjesto
Hranjenje ptica možemo početi već s prvim mrazovima u listopadu, ali to ne mora biti u velikom intenzitetu, više kako bismo privukli ptice i ispitali kojim pticama to odgovara. Kako se približava vrhunac zime poželjno je obilnije hraniti ptice i paziti da hrane ne ponestane u najhladnijem periodu zime. Tada je važno i osigurati kvalitetnu hranu jer će to možda biti jedini izvor hrane za ptice u našoj okolini. Od veljače kad zima počinje popuštati možemo u hranilicama ostavljati sve manje hrane jer će već u ožujku ptice pronaći hranu u prirodi. Ptice ne bismo trebali hraniti cijele godine iz dva bitna razloga. U vrijeme gniježđenja važno je da ptice svoje mladunce hrane životinjskom hranom bogatom proteinima pa stoga ne bi trebale imati na raspolaganju višak biljne hrane koja nije dobra za mladunce. Drugi ključan razlog za prestanak hranjenja je što će inače kukcojede ptice jesti sjemenke te neće obavljati svoju funkciju u ekosustavu, a to je kontrola kukaca. Posljedice toga štetit će i nama samima.
Kod odabira mjesta za postavljanje hranilice dobro je obratiti pažnju na nekoliko stvari. Mjesto bi trebalo mirno, bez prometa, gdje ne prolazi puno ljudi i gdje ptice neće uznemiravati druge životinje. Hranilica treba biti na mjestu na kojem će se ptice osjećati sigurno, zaklonjeno stablom ili grmljem, ali na dovoljno otvorenom da bi mogle brzo pobjeći ukoliko naiđe opasnost. Točna lokacija ovisi o tipu hranilice, a poželjno je moći hranilicu provjeravati što češće. Kako bismo mogli svakodnevno puniti hranilice i provjeravati sigurnost i čistoću, hranilicu nemojmo postaviti daleko od kuće jer nam se po zimi, ponovno u duhu ljudske prirode, sigurno neće dati izlaziti.
Kako prezimljuju ptice oko nas
Prema godišnjim kretanjima ptice tradicionalno dijelimo na selice – one koje nisu prisutne kod nas u hladnom dijelu godine i stanarice – one koje možemo vidjeti cijele godine. Ovoj gruboj podjeli možemo dodati još i djelomične selice među kojima ima ptica koje viđamo cijele godine, ali nismo svjesni da to nisu iste jedinke već su one kod nas došle sa sjevera u potrazi za hranom. Iako su neke ptice stanarice to ne znači da one borave cijele godine na istom području već lete uokolo kako im već na pojedinom području ponestane hrane. Mogli bismo reći da su brojne stanarice koje znamo skitalice tijekom zime. Iako ne odlaze na jug mogu napraviti i nekoliko tisuća kilometara na svom području rasprostranjenja. Zimi nas posjećuju i vrste koje inače žive u sjevernijim krajevima, kao što su sjeverna zeba, mali drozd, kugara. Ponekad se za jačih zima javljaju ogromna jata ptica koja u potrazi za hranom dolaze u južnije krajeve i tad govorimo o iruptivnim migracijama.
Najvažniji zadatak ptica zimi je pronaći hranu i to onu koja će im osigurati dovoljne količine masti za zalihe i izvor energije. Pored toga što su mobilne, ptice su i vrlo snalažljive te znaju gdje tražiti ono što im treba. Najbolji izvor hrane za male ptice pjevice su šume, stari voćnjaci te gušći parkovi gdje hranu traže uz koru stabala, u krošnjama, pod lišćem ili ispod grmlja. Ponekad se pitamo gdje su sve te ptice koje smo imali prilike slušati proljetos u našem susjedstvu i zašto u jesen nestanu. Ptice se u hladnijem razdoblju grupiraju i umjesto da ostanu na jednom području, zajedno se kreću uokolo jer im to povećava šansu za pronalazak hrane i bolju obranu od predatora.
Prehrambene navike ptica
Jeste li znali da na području Grada Zagreba gnijezdi više od stotinu vrsta ptica? Neke od njih su selice, a mnoge su stanarice te ili ostaju u gradu ili tijekom zime istražuju ponudu okolnih šuma i polja. Slična je situacija i u ostalim gradovima, a u ruralnim područjima zimi možemo očekivati i vrste koje se s viših nadmorskih visina spuštaju u niže, poput zimovke, čižka ili drozda bravenjaka. Ako se inače bavimo promatranjem ptica primijetit ćemo da zimi možemo promatrati drugačije vrste ptica, pogotovo na hranilicama gdje dolaze samo određene vrste. Sitne ptice poput dugorepe sjenice, dugokljunog puzavca i kraljića rijetko ćemo zateći na hranilicama jer preferiraju tražiti hranu u šumama gdje uz koru stabala i u gustim krošnjama mogu pronaći dovoljno kukaca za sebe. Tipični zimski gosti naših dvorišta su razne sjenice od kojih su najčešće velika i plavetna, zebovke s predstavnicima poput zebe, zelendura, češljugara i vrapca, brgljez, kos, crvendać te veliki djetlić. Ponekad na hranilice dolaze i šojke i svrake kao predstavnici porodice vrana, čvorci, gugutke i u novije vrijeme golubovi grivnjaši.
Svaka vrsta preferira drugačiju hranu, a što poslužiti na hranilicama možemo saznati promatrajući ptice oko nas. Ne moramo čak ni znati točno prepoznati svaku vrstu, dovoljno je da pogledamo njihove kljunove da bi pretpostavili čime se inače hrane. Široki i kratki kljunovi, više ili manje ušiljeni na vrhu tipični su za zebovke. Takvi su kljunovi prilagođeni jedenju sjemenki koje treba usitniti. Različite zebovke imaju dodatno prilagođene kljunove za određenu hranu, primjerice češljugarov šiljasti kljun prilagođen je vađenju sjemenki biljaka iz skupine češljugovki, a batokljunov veoma snažan kljun prilagođen je jedenju koštica trešanja. Ptice tankog ušiljenog kljuna tipični su kukcojedi, a mnoge od njih zimi dodatno jedu bobice ili sjemenke. Takve su i sjenice koje većinu godine jedu kukce i njihove ličinke, ali zimi obožavaju jesti suncokretove sjemenke. Crvendaći su tipični crvojedi no zimi neće odbiti svježe voće ni suncokret. Hrana koja pticama dobro zamjenjuje njihovu životinjsku hranu zimi je loj. Duži jači kljunovi kakve imaju ptice iz porodice vrana, ali i drozdova te čvorci, univerzalni su i takve će ptice jesti vrlo raznovrsnu hranu. Golubovi su pak vrlo specijalizirani te će gotovo isključivo jesti žitarice.
Osim po vrsti hrane, ptice se razlikuju i prema podlozi na kojoj se hrane, a to je uvelike uvjetovano njihovom građom i prilagodbama. Ptice koje su spretnije i koje se mogu hvatati za grančice, primjerice sjenice i brgljezi, moći će se hraniti i na visećim hranilicama i obješenim lojnim kuglama. Pticama koje inače hranu traže po tlu, kao što su zebe, vrapci, kosovi, odgovarat će hrana ostavljena na tlu ili niže postavljene platforme. Tako npr. ako želite kosu i crvendaću ponuditi jabuku, nemojte je nataknuti na kolac jer tako je neće moći jesti; radije je ostavite razrezanu na tlu.
