Tijekom ožujka i travnja okupljali smo se svakog tjedna kako bismo promatrali noćne divlje životinje
Proljeće je izvrsno vrijeme za promatranje divljih životinja. Sve se budi nakon zime i započinje sezona parenja za mnoge životinje, što izaziva metež u šumama, livadama i ribnjacima. Dok drveće sramežljivo poprima zelenu boju, krenuli smo učiti o tome kako životinje preživljavaju u mraku zagrebačkog parka Maksimir.
Tijekom ožujka i travnja okupljali smo se svakog tjedna kako bismo promatrali noćne divlje životinje. Proljeće u Zagrebu može biti nestalno, jedan dan s toplim temperaturama, a drugi s hladnim kišama. To je također odredilo ono što smo mogli vidjeti i čuti tijekom naših promatranja. Unatoč tome što smo se uglavnom fokusirali na noćne životinje, susreli smo i neke vrste tijekom sumraka. Sive čaplje (Ardea cinerea) gnijezde se u velikom broju u Maksimiru, zbog dostupnosti hrane u zagrebačkom zoološkom vrtu. U sumrak ih je lako uočiti i čuti dok lete natrag u svoja gnijezda na noćenje. Istodobno su i druge ptice aktivne i vrlo glasne, poput kosa (Turdus merula) i crvendaća (Erithacus rubecula).
Prva stanica promatranja bila je pored prvog jezera gdje šišmiši iz roda Pipistrellus prelijeću i hrane se. Saznali smo sve o šišmišima koji su jedini sisavci koji aktivno lete, o tome kako su im građena krila i o njihovoj noćnoj navigaciji – eholokaciji. Nisu bili uvijek prisutni, ponekad ih zbog hladnih temperatura nismo mogli vidjeti. Drugi puta je oko nas letjelo pet. Na putu do sljedeće stanice mogli smo iskusiti eholokaciju u sjenici koja djeluje poput eho komore.
Noćna promatranja nisu se sastojala samo od slušanja Biomovih edukatora, radilo se i o primjenjivanju teorije u stvarnom životu. Jedan od primjera je prethodno spomenuta eho komora. Dvije su igre bile u vezi s dva različita osjetila koja životinje koriste: sluh i njuh. Sudionici su dobili uzorke mirisa i morali su pronaći tri stabla s tim mirisom. Također su bili podijeljeni u skupine i morali su oponašati zvukove raznih vrsta kako bi se pronašli. Najbolje je učenje putem iskustva.
Još jedan noćni grabežljivac kojeg smo mogli čuti (a jednom smo ga i vidjeli!) bila je šumska sova (Strix aluco). Prilagođavanje sova životu u mraku nevjerojatno je i vrlo zanimljivo. Od njihovih ogromnih očiju, asimetričnih ušiju i diskova lica do tihog leta kojim upravljaju posebno izgrađena perja krila, savršena su noćna bića. Zov kojeg smo čuli tokom noćnih promatranja nagovijestio je sezonu parenja i kasnije se u travnju više nisu mogli čuti.
Veliko finale ovih noćnih promatranja bilo je mnoštvo smeđih krastača (Bufo bufo) na stazi uz treće jezero i u njemu. Njihovo ponašanje u doba parenja proučavali smo u ožujku, kada se mužjaci penju na leđa ženki obgrlivši ih stražnjim nogama. Bilo je čak slučajeva da se je više od jednog mužjaka pokušalo popeti na ženku. Osim krastača, povremeno smo viđali i livadne smeđe žabe (Rana temporaria), a u jednom ribnjaku i nekoliko ličinki pjegavog daždevnjaka (Salamander salamander). Posljednje proljetno noćno promatranje 2021. obilježio je susret s odraslim daždevnjakom.
Unatoč razdoblju koronavirusa, uspjeli smo okupiti 182 ljudi na noćnim promatranjima, željnih otkrivanja bića noći u divljem srcu Zagreba.
piše: Joanna Witowska
prevela: Nina Eschebach
Noćne wildlife ture se održavaju u sklopu projekta Gradski prozori u prirodu – unaprjeđenje urbane bioraznolikosti i razvoj zelene infrastrukture (Modernizacija II)
Joanna Witowska volonterka je na projektu Fly away with me. Jedan od ciljeva ovog projekta je podizanje svijesti o zaštiti prirode među širokom javnosti i poticanje na njihovo uključivanje u očuvanju bioraznolikosti. Projekt je sufinanciran sredstvima Europskih snaga solidarnosti Europske unije.
