Završava se Strateški plan za provedbu Zajedničke poljoprivredne politike EU, a u čiju izradu nadležni u Hrvatskoj nisu na vrijeme i na pravi način uključili sve relevantne dionike. Pozivamo stoga nadležne da se otvore kako bismo dobili bolju poljoprivredu i za poljoprivrednike i za prirodu.
Hrvatska privodi kraju izradu Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike (SP ZPP), najvažnijeg i financijski najunosnijeg mehanizma za kvalitetniju poljoprivredu – poljoprivredu koja bi trebala poticati proizvodnju i preradu poljoprivrednih proizvoda, s naglaskom na investicije u digitalizaciju i primjenu inovacija, a ono što je još važnije ostvariti ulaganja u zelenu tranziciju, što podrazumijeva investicije koje su korisne za prirodu i okoliš ili u najmanju ruku ne štete. Potpore bi posebno trebale biti usmjerene na male i mlade proizvođače s najvećim potencijalom rasta i razvoja proizvodnje kao i na poticanje udruživanja poljoprivrednika s ciljem jačanja njihova položaja na tržištu.
Poljoprivreda je najveći pokretač gubitka bioraznolikosti te zbog toga, ali i zbog činjenice da bez očuvane prirode poljoprivreda dugoročno ne može opstati, Europska unija ulaže značajna sredstva u usmjeravanje poljoprivredne politike prema održivosti i očuvanju bioraznolikosti. Kao i ribarstvo, poljoprivreda je djelatnost za koju je prepoznato da se njene politike moraju kreirati na razini cijele EU, jer su na taj način najučinkovitije i najsmislenije. No, svaka država članica ima priliku i odgovornost odrediti na koji način će ta sredstva koristiti – što će i koliko poticati više, a što manje. Sve to naravno treba biti u okvirima ciljeva na razini EU koji su po pitanju očuvanja bioraznolikosti konkretni – proširenje ekološke mreže Natura 2000 kako bi se zaštitilo 30% zemljišta EU-a; vraćanje najmanje 10% poljoprivredne površine u visoko raznolika obilježja krajobraza (poput sadnje i održavanja živica, cvjetnih traka, suhozida itd.); stavljanje najmanje 25% poljoprivrednog zemljišta u ekološki uzgoj; smanjenje gubitka hranjivih tvari iz gnojiva za najmanje 50% i smanjenje rizika i korištenja kemijskih pesticida za 50%. Kako po tom pitanju stoji Hrvatska?
Hrvatska nažalost nije iskoristila priliku da Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike izradi kroz transparentan proces uključivanja svih relevantnih dionika. Naime, dobra je praksa da se takvi dokumenti izrađuju u partnerstvu sa svim relevantnim dionicima, a kako bi bili što kvalitetniji. Za razliku od Programa konkurentnost i kohezija i Integriranog teritorijalnog programa, koji su ipak imali radne skupine za izradu tih ključnih višegodišnjih programa financiranja, Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike je izrađen iza zatvorenih i zaključanih protuprovalnih vrata – kao da drugi, poput “zelenih” i “malih” ni na koji način ne mogu doprinijeti boljoj poljoprivrednoj politici u Hrvatskoj. Dokument od 836 stranica postao je javno dostupan tek u siječnju 2022., a opažanja Europske komisije na hrvatski SP ZPP-a i odgovore RH na njega objavila je, pod velikim pritiskom, samo Europska komisija (ne i Hrvatska) i to tek krajem travnja 2022. EK je jasno rekla da Plan nema dovoljnu ambiciju vezano za ciljeve koji se tiču zaštite okoliša i klime, te je pozvala Hrvatsku da značajno ojača svoj doprinos ciljevima zaštite okoliša i klime i bolje poveže potrebe i ciljeve. To se posebno odnosi na višestruku sukladnost (gdje poljoprivrednici moraju poštovati osnovna pravila i to propisane zahtjeve o upravljanju (SMR) i standarde EU-a u pogledu dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta (GAEC)), eko-sheme i ruralni razvoj. Hrvatska je također pozvana da osigura koherentnost s ključnim EU direktivama o prirodi i klimi. Uz sve navedeno, Hrvatska je pozvana da kvantificira nacionalne vrijednosti za ciljeve Europskog zelenog plana i da pojasni kako će Plan doprinijeti postizanju tih ciljeva. Posebno se stavio naglasak na značajno povećanje udjela visoko raznolikih krajobraznih elemenata kako bi dostigla 10%, te značajno povećanje ambicije vezano za gubitak hranjivih tvari i održivog korištenja pesticida.
To su komentari EK na Plan u izradu kojeg nije bio uključen sektor zaštite prirode. A onda su nedavno započele i “konzultacije” koje nažalost nisu konzultacije, nego prezentacije i to prezentacije za koje pozivi stižu u zadnji čas a niti se ne upućuju na sve relevantne dionike. Pa se tako npr. poziv dobio u petak za ponedjeljak, a nisu se dobili niti materijali na temelju kojih bi se sudionici mogli pripremiti. Nije bilo prilike za dijalog i diskusiju, a nezadovoljstvo velike većine onih koji su nekako uspjeli prisustvovati moglo se i vidjeti i čuti na svakom sastanku. Nije moguće popraviti štetu koja je napravljena zbog toga što radne skupine za izradu Plana nisu postojale i Plan je zbog toga sigurno manje kvalitetan nego što je mogao biti. Radne skupine su minimum civilizacijskog dosega EU kojem i Hrvatska mora stremiti.
Uz sve navedeno strateška procjena utjecaja plana na okoliš u naravi nije ni započela, a Plan je u završnoj fazi izrade. Zakon propisuje da se strateška procjena provodi paralelno uz izradu plana, a ne na njegovom kraju. Naime, kroz taj postupak se procjenjuju vjerojatno značajni utjecaji na okoliš koji mogu nastati provedbom plana, pa je važno da se on provede na način da se mjere iz procjene mogu ugraditi u sam plan, kako bi on imao što manje utjecaje na okoliš.
Pozivamo Ministarstvo poljoprivrede da se barem sada na kraju procesa otvori prema dionicima, organizira istinske konzultacije, provede kvalitetnu stratešku procjenu utjecaja na okoliš i pokuša uzeti u obzir prijedloge koji bi mogli rezultirati boljom poljoprivredom i za poljoprivrednike i za prirodu.
