Uže projektno područje su kvarnerski otoci Cres, Krk, Rab i područje Parka prirode Učka

KVARNERSKI OTOCI

Područje se nalazi na sjevernom Jadranu i obuhvaća nekoliko velikih otoka (Cres, Krk, Rab i dio Lošinja), te okolnih manjih otoka. Točno vlasništvo nad zemljištem nije poznato i trenutno se kartira.
Područje nema dominantan tip staništa, već nekoliko različitih staništa s prilično sličnom pokrivenošću. Najviše je širokolisna listopadna šuma (20,67%); slijede vriština, šikara, makija i gariga, phrygana (16,87%); morska područja, morske uvale (14,16%); suhi travnjaci, stepe (13,89%); ostale obradive površine (12,21%); kopnene stijene, sipari, pijesci, stalni snijeg i led (8,56%); mješovita šuma (4,2%); crnogorična šuma (3%); šljunak, morske hridi, otočići (2,83%); nešumske površine obrađene drvenastim biljke (1,79%); ostalo zemljište (0,8%); tijela unutarnjih voda (0,55%); ekstenzivne kulture žitarica (0,4%); obalne pješčane dine, pješčane plaže, machair (0,04%); i močvare, močvare, vodena obrubna vegetacija, močvare (0,03%).

U projektnom području postoji mnogo turističkih aktivnosti, uglavnom koncentriranih u blizini naseljenih područja i morskih područja.

Cres, Krk i Rab su najveći otoci projektnog područja, veličine 405,7 km2, 405,22 km2 i 102,6 km². Važno stanište supova i grabljivica su prostrani otvoreni i mješoviti krajolici (suhi travnjaci).
Morske hridi na tom području koriste za razmnožavanje bjeloglavi supovi koji predstavljaju cjelokupnu hrvatsku gnijezdeću populaciju.

Osim što je područje Natura 2000, područje posebne zaštite (SPA) uključuje nekoliko područja s dodatnim statusom zaštite. To su spomenik prirode Stari hrast kod Sv. Petra na otoku Cresu, dva ornitološka Posebna rezervata Fojiška-Podpredošćica i Mali bok-Koromačna, Posebni rezervat šumske vegetacije Glavotok i Košljun, ornitološki Posebni rezervat Glavine-Mala luka, botaničko-zoološki Posebni rezervat Prvić i Grgurov kanal, Značajni krajobraz Lopar, Posebni rezervat šumske vegetacije Dundo i Park šuma Komrčar. Sva četiri ornitološka rezervata važna mjesta za gniježđenje bjeloglavih supova.

Naime, obalne hridi od rta Glavina do uvale Mala Luka na otoku Krku, proglašene su ornitološkim rezervatom 1969. godine, što je bio prvi rezervat za ptice u svijetu s primarnim ciljem zaštite bjeloglavih supova. Kasnije su također proglašeni rezervatom otok Prvić 1972., te dvije hridi na istočnoj strani Cresa 1986. godine. Rezervat na sjeveroistočnom dijelu otoka Cresa proteže se od uvale Fojiška do uvale Podpredošćica, dok jugoistočni rezervat obuhvaća obalno područje od od uvale Mali Bok do uvale Koromačna. U ova četiri posebna rezervata, korištenje prostora i aktivnosti koje se provode moraju biti usmjerene isključivo na očuvanje prirodnih pojava za koje je rezervat bio proglašen. To znači da nisu dopušteni nikakvi zahvati ili radnje koje bi ih mogle ugroziti. Iako se većina bjeloglavih supova gnijezdi unutar ovih rezervata, neka važna gnijezdilišta nalaze se drugdje u području posebne zaštite (SPA), ponajviše kolonija supova koji se redovito gnijezde na hridima otoka Plavnika.

Osim supova, u području posebne zaštite Kvarnerski otoci nalaze se i druge važne populacije grabljivica: vjetruša – 100% nacionalne populacije, suri orao (Aquila chrysaetos) – 12%, orao zmijar (Circaetus gallicus) – 11% te sivi sokol (Falco peregrinus) – 12%. Područje posebne zaštite je također važno za druge vrste ptica, posebno ćukavicu (Burhinus oedicnemus) – 100% nacionalne populacije, kratkoprstu ševu (Calandrella brachydactyla) – 15%, morskog vranca (Phalacrocorax aristotelis desmarestii) – 22%, malu čigru (Sterna albifrons) – 20%, te crvenokljunu čigru (Sterna hirundo) – 11%. Nadalje, Područje posebne zaštite Kvarnerski otoci sadrži 24% nacionalne zimujuće populacije dugokljune čigre (Sterna sandvicensis) i 12,5 % crnogrlog plijenora (Gavia arctica), dok vlažne travnjake na otoku Krku koristi migratorni ždral (Grus grus).

UČKA I ĆIĆARIJA

Točno vlasništvo nad zemljištem nije poznato i trenutno se kartira. Stranica se pretežno sastoji od širokolisnih listopadnih šuma (53,97%); slijede mješovite šume (10,44%); suhi travnjaci, stepe (10,78%); vrijesak, šikara, makija i gariga, frigana (10,25%); ostale obradive površine (4,89%); crnogorične šume (4,5%); ekstenzivne žitne kulture (uključujući ophodnje s redovitim opadanjem) (4,28%); kamenje, sipare, pijesak, trajni snijeg i led (0,54%); i ostalo zemljište (uključujući gradove, sela, ceste, deponije, rudnici, industrijsko područje) (0,35%).
U naseljenom dijelu zaštićenog područja postoji ekstenzivno stočarstvo (pretežito ovčarstvo) i tradicionalna poljoprivreda, koja propada zbog iseljavanja domaćeg stanovništva. Nema mnogo turističkih aktivnosti, ali ih ima nekoliko restorana te lovačkih i planinarskih domova. Na tom području postoji relativno mala količina šumskih sječa, sa posječenih samo 1,59% ukupne drvne zalihe od 1 134 321 m3.

Planine Učka i Ćićarija nalaze se na sjeveroistočnom dijelu istarskog poluotoka koji se naziva Bijela Istra zbog dominacija vapnenačkih, manje flišnih zona. Zbog svog reljefa, blizine mora ali i dubokog širenja u kontinent, područje karakterizira posebna mješovita kontinentalna i sredozemna klima i razvoj različitih vrsta staništa važnih za ornitofaunu (šuma, otvoreno područje, livade djelomice u sukcesiji, stijene itd.).

Lokalitet obuhvaća značajan krajobraz Učka-sjeverni dio, Park prirode Učka s geomorfološkim Spomenikom prirode Vela Draga i dijelom značajnim krajobrazom Lisina. Ovo područje ima mnogo lokvi, bujičnih tokova koji stvaraju doline (Mošćenička draga, Lovranska draga i dr.) i kanjone (Vela draga), osjetljiva vapnenačka staništa i jame značajne za neke stenoendemske vrste poput: Croatodirus bozicevici, Campanula tommasiniana i relikt Lacerta horvathi.

Što se tiče ornitofaune, područje posebne zaštite Učka i Ćićarija obuhvaća značajne populacije grabljivica: suri orao (Aquila chrysaetos) – 12% nacionalne populacije, orao zmijar (Circaetus gallicus) – 3,6%, te sivi sokol (Falco peregrinus) – 2,5%. Područje posebne zaštite također sadrži 8,6% nacionalne gnijezdeće populacije vrtne strnadice (Emberiza hortulana). Do 1970-ih ovo područje je bilo domaćin gnijezdeće kolonije bjeloglavih supova (Gyps fulvus), ali trenutno se koristi samo kao hranilište i područje redovitog prelijetanja za jedinke koje dolaze s kvarnerskih otoka. Upravo iz tog razloga u Parku prirode Učka izgrađeno je dopunsko hranilište s promatračnicom 2017. godine.