Europski revizorski sud u svom tematskom izvješću napominje da je okvir za zaštitu morskog okoliša uspostavljen, ali mjerama EU-a nije se ponovno uspostavilo dobro stanje okoliša u morima, niti je ponovno postignuta održiva razina ribolova u svim morima
Europski revizorski sud je ispitao okvir EU-a za politike i potrošnju sredstava, kao i kako je njime pružen odgovor na glavne uzroke pritiska na morsku bioraznolikost i staništa, s naglaskom na pritisak prouzročen gospodarskim ribolovom. Sud je ispitao i je li okvir EU-a dobro osmišljen i jesu li ga Komisija i države članice primjenjivale na odgovarajući način; je li ostvaren napredak u Atlantskom oceanu i Sredozemnom moru; i jesu li Komisija i države članice upotrebom financijskih sredstava EU-a postigle željene rezultate.
Revizijom je obuhvaćeno razdoblje od donošenja Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 2008. do 1. ožujka 2020. godine.
Europska unija (EU) zauzima veliku površinu i u njoj se mogu pronaći brojna staništa i vrste koji su važni za gospodarstvo, društvo i okoliš u EU-u. EU provodi politiku zaštite morskog okoliša i održive uporabe morskih resursa što je uostalom trebala ugraditi u svoje politike u skladu s Ugovorom o funkcioniranju EU.
Cjelokupno gledajući, okvir za zaštitu morskog okoliša je uspostavljen , ali mjerama EU-a nije se ponovno uspostavilo dobro stanje okoliša u morima, niti je ponovno postignuta održiva razina ribolova u svim morima. Sud je utvrdio da su mjere EU-a doprinijele ostvarivanju napretka u Atlantskom oceanu, u kojem se stanje mnogih ribljih stokova stabiliziralo i/ili poboljšalo, ali i da u Sredozemnom moru nije bilo bitnijih znakova napretka. Europski revizorski sud je također utvrdio da se financijska sredstva EU-a rijetko upotrebljavaju za potporu očuvanju morskih vrsta i staništa.
Zaštićena morska područja
Zaštićena morska područja najistaknutija su mjera za očuvanje mora. Komisija definira zaštićena morska područja kao morska područja čiji je primarni cilj očuvanje prirode. Kako bi bila djelotvorna, zaštićena morska područja moraju imati jasne ciljeve s mjerama kojima se dobro upravlja na temelju najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja.
Zaštićena morska područja ispunjavaju uvjete da ih EU uključi u mrežu Natura 2000 ako obuhvaćaju staništa ili vrste navedene u Direktivi o pticama i Direktivi o staništima. Zaštićena morska područja uključena u tu mrežu često se preklapaju s drugim zaštićenim morskim područjima i nacionalnim zaštićenim područjima. Izrada planova upravljanja za zaštićena morska područja nije propisana zakonodavstvom EU-a, ali OECD je utvrdio da je izrada takvih planova dobra praksa.
Proglašavanjem morskih područja zaštićenima države članice mogu ih osim od ribolova zaštiti i od niza drugih uzroka pritiska (kao što su jaružanje, rudarenje, traženje nafte i plina, ispuštanje industrijskih otpadnih voda, sidrenje, pomorski promet ili podvodni kabeli). Međutim u jedinoj znanstvenoj studiji iz 2019. je istaknuto da „velik dio prostorno impresivne mreže zaštićenih morskih područja pruža lažan osjećaj sigurnosti u pogledu pozitivnih mjera očuvanja koje se poduzimaju”.
U skladu s Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji države članice dužne su uspostaviti usklađenu mrežu takvih područja te je EU postavio cilj da se do 2020. godine zaštiti 10 % njegovih morskih područja. Komisija je 2020. procijenila da je u EU-u strogo zaštićeno manje od 1 % morskih područja dok je EU agencija za okoliš ustvrdila da „EU nije uspio zaustaviti gubitak morske bioraznolikosti do 2020.”.
Komisija je 2011. godine donijela komunikaciju o Strategiji o bioraznolikosti do 2020. U sredini provedbenog razdoblja te strategije 2015. godine utvrđeno je da se stanje morskih vrsta i ekosustava u morima EU-a i dalje pogoršava te da je morska mreža Natura 2000 i dalje nepotpuna. Komisija je u svibnju 2020. objavila novu Strategiju o bioraznolikosti 2020-2030.
Cilj je te strategije zaštititi najmanje 30% morskih područja EU-a do 2030. i strogo zaštititi najmanje 10%!
Dok Komisija ima veću ulogu u očuvanju morskih bioloških resursa, države članice su više odgovorne za politike u području morskog okoliša. Budući da je očuvanje morskih bioloških resursa, ribarstva u cjelini, isključivo u nadležnosti EU-a, Komisija u tom području ima veću ulogu nego u području morskog okoliša, za koje dijeli odgovornost s državama članicama. Komisija predlaže uredbe o upravljanju ribarstvom, posebice u vezi s dopuštenim ulovom, ribolovnim metodama i kontrolama te financiranjem.
Pogledajte tematsko izvješće Morski okoliš: zaštita koju pruža EU seže daleko, ali ne ulazi u dubinu
