Ugledavši ogromnu pticu na dimnjaku u susjedstvu Tomislav Ljubičić pok. Ante je uzviknuo: “Za svojeg života nisam u Ninu vidio rodu”
Na kratki odmor u EDEN Nin – europsku destinaciju izvrsnosti doletjela je bijela roda (Ciconia ciconia), strogo zaštićena vrsta. Ova ptica selica u Hrvatskoj je česti gost u Panonskoj nizini i sjevernim kontinentalnim dijelovima Hrvatske, no u Ninu nije dosada zabilježena, bar ne posljednjih šezdeset godina. Neobičan posjet začudio je i obradovao Ninjane koji su i tako već navikli na razne vrste ptica u laguni. Poznato je da ptice biraju Nin za svoj privremeni ili stalni dom, mjesto za gniježđenje ili tek kratko odmorište na svom putovanju u toplije krajeve, a neke su viđene samo na preletu.
Roda je stigla pred sunčev zalazak, a najprije se smjestila na krovu jedne kuće u zoni zvanoj Klanice. Ugledavši ogromnu pticu na dimnjaku u susjedstvu Tomislav Ljubičić pok. Ante je uzviknuo: “Za svojeg života nisam u Ninu vidio rodu”, usput zaključivši da je dolazak te zaštićene ptice uvjetovan klimatskim promjenama.
Prisutnost ove za Nin neobične ptice svjedočila je autorica ovog članka jer je roda doletjela na krov njene susjede. Onda je zbog bučnih veselih glasova stanovnika koji su uzbuđeno govorili o ptici roda poletjela dalje. Potom je primijećena na udaljenosti od 200 metara, a smjestila se na suhu granu bora, koja ju je vjerojatno podsjećala na njeno gnijezdo od suhih grana. Tu ju je vidjela Zvonimira Glavan koja je također potvrdila da u svom životu nije u Ninu vidjela rodu.
I dok je Sunce zlatnim bojama prekrilo lagunu i na spavanje ispratilo usnuli grad, bijela roda je i dalje bila na vrhu odabranog bora gdje je očito namjeravala prenoćiti. Stanovnici su isprva bili zabrinuti da ptica nije ozlijeđena, a poslije su bili oduševljeni što je upravo Nin odabrala za odmor. Već s prvim zrakama sunca koje su se pojavile iznad Branimirova grada roda je odletjela sa noćne postaje, možda se samo premjestila, a možda je produžila u toplije krajeve.
Kako je javnosti već poznato Ninsku lagunu obožavaju pernati prijatelji. Tu se može tijekom godine vidjeti 230 vrsta ptica, od koji je najpoznatija vlastelica, ujedno i zaštitni znak lagune. Ptica vlastelica je ugrožena vrsta ptica iz reda šljukarica i porodice sabljarki, među europskim pticama se ističe svojim osebujnim vitkim bijelim tijelom, crnim krilima i dugim crnim kljunom. Nazivaju je još i plemkinjom među pticama. Ono što se posebno i živopisno ističe na ptici su duge i crvene noge koje se doimaju krhke, a kojima se vješto kreće plićacima. Vlastelica se ovdje redovito gnijezdi na području solane i u tršćacima Kraljičine plaže povećavajući iz godine u godine populaciju.
Najpoznatiji ornitolog u Zadarskoj županiji Gordan Lukač, nakon što mu je javljeno o prisutnosti rode na području Nina je rekao: ” Postoji mali broj podataka o prisutnosti roda u Dalmaciji. Rode kreću na selidbu iza 20. kolovoza uz Savu, Dunav, prema Africi, uz rijeku Nil i dalje. U rasponu od 37 godina, s ovim primjerkom u Ninu bilo ih je primijećeno na preletu tek desetak. Nema seobenog puta, rijetko tuda prelijeće, kao što se sada dogodilo. Mali broj jedinki evidentiran je tijekom jesenske selidbe, jednom kod Šibenika, prije nekoliko godina kada je bila blaga zima primijećena je u studenom na području Kožina, a protekle jeseni viđen je jedan primjerak kod Sv. Jurja ispod Senja. Na povratku za proljetne selidbe tijekom svibnja evidentirana je na području Starigrada i na Velikom Rujnu.”
O selidbi ptica poznati hrvatski biolog Goran Šafarek je rekao: “Hrvatske ptice lete istočnim putem napuštajući Europu preko Turske. Odande idu u Izrael te dalje preko Bliskog istoka prate rijeku Nil. Neke tu ostaju, a druge idu još i dalje na jug, sve do samog juga Afrike. Tako prevaljuju i do 10.000 kilometara za približno tri tjedna. U proljeće se mužjak obično vraća prvi i traži svoje staro gnijezdo.”
Marija Dejanović
