Vransko jezero je jedno od najvećih vlažnih područja istočne obale Jadranskog mora, od iznimne važnosti za bioraznolikost kao zimovalište za brojne vrste rijetkih i ugroženih ptica i kao područje rijetkih staništa trščaka, muljevitih obala i poplavnih livada. Vlažne livade rijetko su stanište na Mediteranu, ali i unutar Vranskog jezera, gdje ipak prevladavaju slatkovodna staništa, trščaci i šikare.
Temeljna karakteristike vlažnih livada je ta da, ovisno o vodostaju, provedu i po nekoliko mjeseci godišnje pod vodom, a poplavljuju ovisno o količinama oborina i podzemnim vodama. Njihovo poplavljivanje pogoduje biljnim vrstama koje su prilagodljive promjenama i mogu preživjeti dulje razdoblje potopljene kao i duga sušna razdoblja u sezonama kad livada ne poplavi. Kad je na proljeće livada poplavljena, postaje važno mrijestilište za ribe, trava omogućuje ribama zaklon za polaganje ikre kao i prostor u kojem odrasta riblja mlađ, a funkcionira kao hranilište za ptice, naročito vrste dugih nogu koje se hrane gacajući po plićaku (čaplje, ćurlini, ibis, žličarka) ili plivajući u plitkoj vodi (patke, liske, gnjurci, mlakuše).
Vlažna livada na Vranskom jezeru koju restauriramo u suradnji s Javnom ustanovom Parka prirode Vransko jezero i uz sufinanciranje zaklade EuroNatur nalazi se pokraj Info postaje i ulaza za posjetitelje i uz rub jezera se proteže do ornitološke postaje za prstenovanje ptica. Za razliku od prošle godine, ovu sezonu obilježilo je dugo sušno razdoblje u kojem livada nije bila poplavljena.
Najveću prijetnju očuvanju vlažne livade uzrokuje njezino zarastanje u trsku i raznu drvenastu vegetaciju (konopljika, drača, tamaris). Budući da se izumiranjem stočarstva livada sve rjeđe koristi za ispašu stoke proces zarastanja je ubrzan. Stočarstvo je tradicionalna djelatnost i jedan od najučinkovitijih načina kojima se održavaju travnjaci i njihova bioraznolikost, a iako više ne susrećemo stoku, u ljetnom razdoblju su česti prizori turističkih tura s konjima u obilasku jezera. Nadamo se da će stočarstvo uz mogućnosti agro-okolišnih mjera zaživjeti na području i postati sve prisutniji model održavanja travnjaka.
Zarastanje livade kontroliramo metodom kasne košnje, kojom želimo proširiti površinu livade, uklanjajući one dijelove koji su počeli zarastati u mladu trsku i drugu nepoželjnu vegetaciju. Zbog dugačkih podanaka koje trska ima pod zemljom može se širiti iznimno brzo, pa i do nekoliko metara godišnje. Trska ima svoju funkciju na livadi kao zastor koji smanjuje antropogeno uznemiravanje i njezina prisutnost je potrebna, ali ako se ne kontrolira uklanjanjem, ona počinje preuzimati površinu livade.
Za ovo stanište primjenjujemo kasnu košnju čime omogućavamo prirodno rasijavanje prisutnih vrsta i njihovo dugoročno zadržavanje na staništu i izbjegavamo ometanje ptica preletnica koje tu livadu najviše koriste tijekom proljetne i jesenske seobe.
Kao najznačajnija biljna vrsta je prepoznat livadni procjepak Chouardia litradierei i naš je cilj dugoročno povećati potencijalno stanište i broj jedinki te vrste. Kroz provedbu projekta je kao značajna vrsta prepoznat i Allium telmatum, vrsta divljeg luka opisana tek 2009. g. i poznata tek s nekolicine lokaliteta u Sjevernoj Dalmaciji te se projekt prilagođava i očuvanju te vrste zaobilaženjem jedinki pri košnji.
Niskom košnjom, nakon što se vrsta kao što je livadni procjepak rasije, otvaramo dovoljno svjetlosti i prostora, te povećavamo vjerojatnost za očuvanje te vrste. Košnju je bitno provesti nekad prije 10. mjeseca, kada je Vransko jezero iznimno bitno za ptice preletnice, ali iza 6. mjeseca, kako bi se ključne biljke stigle osjemeniti.
Kasnom košnjom smo dobili sijeno neznatne prehrambene vrijednosti, jer se radi o staroj i suhoj travi. Iako nema prehrambenu vrijednost, ona se u stočarstvu može upotrebljavati za stelju, a pronašli smo joj primjenu i restauraciji livade – biomasa pokošene trave i trske iskorištena je u uklanjanju drvenaste vegetacije konopljike, tako da se posječena biljka zaguši naslagivanjem biomase i tako spriječi njena obnova iz panja. Ta biomasa se može iskoristiti i kao malč u obiteljskim biovrtovima jer ne sadrži sjeme korovskih vrsta niti dolazi s površina gdje su upotrebljavani pesticidi.
Održavanje staništa je trajna borba i u manjem i većem obimu se provodi svake godine. Obim najviše ovisi o vodostaju (košnja na poplavljenoj livadi nije moguća) i o stupnju zarastanja. Nužna je redovita košnja prijelazne zone, prvenstveno one koja zarasta u trsku dok se formirani travnjak bez elemenata zarastanja može održavati i povremenim košnjama.
Budući da je livada relativni male površine i pod jakim antropogenim uznemiravanjem bitno je očuvati i popuniti obrub kojeg čine visoka trska i grmlje te tako formiraju vizualni zastor. Osim postojećih vrsta se planira dodati i lokalno prisutne vrste koje su značajne u prehrani divljih vrsta (murva, koprivić, kupina, smokva) sadnice kojih se uzimaju lokalnog područja
