Izložena krivolovu za preleta Sredozemljem (zimuje, prisjetimo se, u Africi), grlica doživljava konstantan i općenit pad diljem svojeg područja gniježđenja, No, glavnog pokretača nestajanja grlica novo znanstveno istraživanje pronalazi u – gubitku staništa
Grlica (Streptopelia turtur) je prilično mala i vitka ptica s brzim, pomalo grčevitim ili blago posrćućim letom. Prilično je plaha i teško ju je promotriti izbliza, ostaje skrivena u krošnji otvorenih nizinskih listopadnih šuma i šikara s obilnim grmljem, uglavnom na poljoprivrednim površinama. Tako stoji u knjizi Ptice Hrvatske i Europe, odnosno drugom izdanju Collins Bird Guidea kojeg smo s ponosom objavili na hrvatskom jeziku. No, u probalju je povjerljivija i ulazi u naselja, kako se u knjizi dodaje, pa je više ljudi ima priliku opaziti. Grlica je europski starosjedilac koju manje upućeni mogu zamijeniti s gugutkom (Streptopelia decaocto), indijskom vrstom koja je započela svoje širenje Europom početkom 20. stoljeća i nastanila je rubove gradova i naselja, te s njihovih rubova djelomično potisnula grlicu. Izložena krivolovu za preleta Sredozemljem (zimuje, prisjetimo se, u Africi), grlica doživljava konstantan i općenit pad diljem svojeg područja gniježđenja, No, glavnog pokretača nestajanja grlica novo znanstveno istraživanje pronalazi u – gubitku staništa.
foto: RSPB
Ova vrsta se inače većinom hrani zrnjem i sjemenkama biljaka koje rano cvatu. Istraživanjem je utvrđeno da ovoj globalno ugroženoj vrsti najviše odgovara mješovito stanište. Konkretno, najradije se gnijezde na stablima šuma u neposrednoj blizini poljoprivrednih površina, ali vole i grmlje.
Postoje i određene razlike ovisno o zemljopisu – za gniježđenje grlice na sjeveru češće koriste trnovite grmove (ili stabla s lijanama), a na jugu otvorene krošnje (uključujući zimzeleni hrast crniku i masline).
Prostorna heterogenost
Istraživanje je ukazalo da prilikom upravljanja staništem treba naglasiti heterogenost krajolika većim miješanjem poljoprivrednih površina i šumskih površina. Šumarstvo i poljoprivredne politike treba kombinirati da pruže prave uvjete za vrste poput grlice koje preferiraju ekoton (prijelazno područje između dva bioma, odnosno dvije biološke zajednice) između šuma i polja, zaključuje se u istraživanju.
To je vrlo čvrst znanstveni dokaz koji ide u prilog potrebi da se prilikom osmišljavanja poljoprivredne politike na razini EU treba osigurati postojanje prirodne vegetacije u krajoliku, što će pružiti prostornu heterogenost sa svime što ona nosi ovoj ugroženoj vrsti ptica – divlje sjeme, dijelove neobrađenog zemljišta, drveće… Primjer pada broja grlica pokazuje da Zajednička poljoprivredna politika EU mora imati na umu očuvanje bioraznolikosti, ukoliko želimo održivu poljoprivredu u korist svima, a ne samo intenzivnu poljoprivredu u korist najbogatijih.
Mini predavanje o golubovima i grlicama održano u sklopu projekta “Gradski prozori u prirodu”:
