Sove ušare nalazimo na liticama gorskih i primorskih područja, ali i u unutrašnjosti gdje uglavnom nastanjuju kamenolome te rijetke prirodne stijene.
Ušare su teritorijalne, a brigu i zaštitu mogu preuzeti za područje veličine 25-50 km2! Zbog stradavanja na stupovima električnih vodova, čestih požara u primorju, lova i neposrednog uznemiravanja na gnijezdilištu, ugrožena je vrsta. U pravilu izbjegava prisutnost ljudi, pa su kadrovi koje je snimio naš pratitelj Tomislav Maretić iz Drvenika malog prava rijetkost.
Tomislav je fotografirao ušaru prošlog tjedna u popodnevnim satima. Mirno je odradila fotografiranje i počastila i Tomislava i nas ovim prekrasnim fotografijama.
Inače, sove ušare su najveće sove Europe i Azije čiji raspon krila može doseći i do 2 metra. Ušare love u sumrak, najčešće onaj plijen kojeg trenutno ima najviše u prirodi iako najviše na meniju vole imati male sisavce. Let joj je bešuman s mekim zamasima krila. Mužjaci se glasaju hukanjem dok ženke više nalik kreštavom lavežu. Čuti ih se može u vrijeme parenja krajem zime. Ne grade gnijezdo već jaja polažu na prikladnu “policu” na stijeni ili u podnožju stabla. Na svom će teritoriju ostati cijele godine i čuvati svoju stijenu.
Ušaru pratimo na njezinim gnijezdilištima u središnjoj Hrvatskoj i Istri, u čemu nam pomaže mreža volontera koji vrijedno osluškuju hukanje u veljači i ožujku.
Ako želite bio dio volonterske mreže monitoringa ušare, ovdje pronađite detalje od prošle godine i javite se našoj koordinatorici Biljani: biljana.jecmenica@biom.hr, a ona će vam dati daljnje informacije.
Hvala Tomislavu na fotografijama, a vas pozivamo da nam i dalje šaljete fotografije ptica koje susrećete!
