Emil iza objektiva – dječak koji fotografira ptice

Emil Sušanj je 15-godišnji dječak iz Umaga, na pragu je srednje škole, u slobodno vrijeme voli se družiti s prijateljima, slušati glazbu i gledati dobre filmove baš poput svakog tinejdžera. Ali ima i jedan neobičan hobi…

Ukoliko ste pratili instagram profil @raptors_of_croatia, mogli ste primijetiti fantastične kadrove raznih vrsta ptica – u letu, na krovovima ili u polju. Te impresivne fotografije ptica, od gradskih pa sve do velikih grabežljivica, djelo su uloženog vremena, strpljenja i oštrog oka jednog mladog zaljubljenika u ornitologiju. Emil Sušanj je 15-godišnji dječak iz Umaga, na pragu je srednje škole, u slobodno vrijeme voli se družiti s prijateljima, slušati glazbu i gledati dobre filmove baš poput svakog tinejdžera. Sve bi to bilo “obično” da Emil nije neobičan – njegov hobi su promatranje i fotografiranje ptica! Nedavno smo pozvali naše čitatelje da nam se jave s fotografijama ptica koje su susreli. U inbox nam je stiglo jako puno prekrasnih prizora, svaka za sebe odlična. Bili smo jako sretni što mnogi prate, fotografiraju i bilježe ptice, makar iz znatiželje ili motivirani nesvakidašnjim prizorom, poput fotografije crnih roda. Između ostalih, javio nam se i Emil. Skromno je poslao par fotografija pitajući se jesu li nam dobre. Dobre? Malo je reći da su nas fotografije oduševile, a kad smo doznali da je autor mladić koji od malih nogu voli ornitologiju, organizira i ide na promatranja s tatom ili prijateljima, sam uči o pticama i pritom uživa u fotografiranju i prepoznavanju – odlučili smo predstaviti njegov rad i ljubav prema pticama. Biom: Kako si se zaljubio u ptice? Emil: U ptice sam se zaljubio sa sedam godina kada sam krenuo u osnovnu školu. Tada me je više zanimala povijest i geografija, no uočio sam da mnoge države svijeta na svojoj zastavi ili grbu imaju neku pticu, a to mi je bilo zanimljivo. Tako sam se počeo više zanimati za ptice, posebno za grabljivice. Kada sam započeo s promatranjem ptica, poželio sam ih i fotografirati kako bih imao uspomenu o njihovim opažanjima.
Biom: Što te impresionira kod ptica? Emil: Kod ptica me impresionira brojnost vrsta: boje njihovih perja, veličina, tehnike leta, glasanje, ali i druge zanimljivosti, ovisno o pojedinoj vrsti. Prvo znanje o pticama stekao sam iz albuma „Životinjsko carstvo“. Kasnije sam želio proširiti znanje o njima pa sam počeo kupovati knjige na hrvatskom, ali i slovenskom i talijanskom jeziku. S vremenom sam naučio njihove nazive i na drugim jezicima te stručne nazive na latinskom jeziku.
Biom: Osim promatranja, ti i fotografiraš ptice. Što ti se najviše sviđa u tim aktivnostima? Emil: Kod promatranja i fotografiranja ptica, najviše volim to što nikad ne znam hoću li vidjeti i uspjeti fotografirati neku određenu vrstu i zbog toga što uvijek postoji prilika za opažanje neke nove vrste. Pojedine ptice viđam često ili gotovo uvijek, ali neke su izuzetno rijetke i zbog toga su mi posebno zanimljive. Tako, na primjer, u okolici Umaga često opažam škanjca. U dolini rijeke Mirne, koja je osobito zanimljivo ornitološko područje, uvijek je moguće promatrati malu i sivu čaplju ili velikog vranca, međutim u doba proljetne i jesenske selidbe počinju se redati vrste: orao klokotaš, eja livadarka, eja strnjarica, mali sokol, ždral, crvena lunja… Također, volim i to što sa svojim prijateljima mogu kasnije uspoređivati podatke o tome tko je, kada i gdje opazio pojedinu pticu pa tako možemo odrediti koliko je česta neka vrsta na određenom području. Tako smo u svibnju ove godine pratili crvenonoge vjetruše koje su se u dolini rijeke Mirne zadržavale nekoliko tjedana, a kasnije smo pratili zlatovrane i njihovo gniježđenje. Ovoga smo ljeta pratili orlove zmijare koji su lovili plijen u donjem toku Mirne. Osim što fotografije imam za uspomenu, njih stavljam uz opažanja na Fauna.hr i eBird.
Biom: Koje zgode rado pamtiš s promatranja? Emil: Teško mi je izdvojiti posebnu zgodu jer ih ima dosta. Posebno je zanimljivo pratiti i fotografirati ptice koje ulove plijen. Čaplje su pravi majstori u tome. Posebno me dojmilo kada sam na otoku Krku, u ornitološkom rezervatu Kuntrep, pratio bjeloglave supove. Nedavno sam na Krku bio u uvali Soline i na akumulaciji Ponikve gdje sam vidio kulika sljepčića, malu, krivokljunu i prutku migavicu, vlastelicu, ćubaste gnjurce, ali i ostale vrste. Jedna od zanimljivih zgoda bila je kada sam prvi puta vidio ružičaste čvorke. Bilo je to u svibnju 2020. kada sam bio u Jurandvoru na otoku Krku. Jedan dan sam izašao vani s prijateljem i opazio sam neke ptice nalik na ružičaste čvorke koji su bili blizu jednog parkića pored kojeg smo prolazili. Tih su mi dana prijatelji javljali da oni viđaju ružičaste čvorke, a ja ih još do tada nisam vidio te sam se bojao da niti neću, ali čini se da sam ipak uspio. Uzeo sam mobitel te ih snimio kako bi na temelju fotografije kasnije mogao provjeriti jesu li to bili doista ružičasti čvorci. Kasnije sam se vratio natrag do tog parkića, ali ovaj put s fotoaparatom. Na kraju sam se pomoću fotografija uvjerio da sam po prvi puta u životu vidio ružičaste čvorke. Biom: Ove godine si sudjelovao na našoj radionici o sovama ušarama u Buzetu? Emil: Na radionici o sovi ušari u Buzetu bilo mi je jako zanimljivo. Najviše me dojmilo to što sam upoznao druge osobe koje zanimaju ptice te sam s njima imao o čemu pričati, a i naučio sam nešto više o velikoj ušari. Biom: Imaš li vrstu ptice koja ti je posebno zanimljiva? Emil: Sve su mi ptice drage, ali najdraža bi možda bio bukoč ili suri orao kojeg sam ove zime imao priliku promatrati. Biom: Što bi poručio svojim vršnjacima? Emil: Mladim ljudima i zaljubljenicima u prirodu preporučio bih da sudjeluju na nekoj radionici o pticama, ali i drugim životinjama, jer to su bića koja bi bilo dobro upoznati, a samo znanjem možemo pomoći očuvanju prirode. Ljudi često niti ne razmišljaju da su imali priliku vidjeti neku rijetku vrstu, a malobrojni su oni koji im znaju ime. Ornitologija je zanimljiva i uzbudljiva znanost. Ona se ne svodi samo na prepoznavanje ptica, nego i proučavanje njihovog života i opstanka kojeg čovjek ugrožava svojim nesavjesnim ponašanjem. Na koncu ovog inspirativnog razgovora, Emilu bismo poželjeli puno uspjeha u novim školskim avanturama i još mnogo odličnih fotografija ptica. Doista je divno vidjeti da mladi ljudi razumiju prirodu i sudjeluju u njenom očuvanju, pa i bilježenjem, fotografiranjem i neprestanim učenjem. Bravo za Emila i njegove roditelje! Posjetite i zapratite Instagram profil @raptors_of_croatia / @raptors_of_croatia_private i podržite Emilov rad!