Dnevnik sive vrane – tjedan drugi

Gnijezdo našeg para sivih vrana još uvijek je bez jaja, no oko drveta na kojem je gnijezdo počela su mjerenja za radove. Bez brige, rušenje gnijezda za vrijeme gniježđenja – zabranjeno je!

Novi nam tjedan donosi završne radnje u izgradnji gnijezda. Ženku povremeno u njemu i viđamo, no samo u kratkim periodima pa inkubacija jaja očito još nije započela. Međutim, neočekivane se stvari događaju u okolici gnijezda. Naime, vrše se geodetska mjerenja koja prethode radovima na sanaciji vrelovoda, koji prolazi tik uz stablo na kojem je smješteno gnijezdo. Kako smo doznali, radovi su planirani tek nakon završetka sezone grijanja, a trenutno nismo sigurni je li planirano rušenje stabla. Međutim, zakon je po pitanju postupanja prema gnijezdima svih vrsta ptica u vrijeme gniježđenja na sreću vrlo jasan – nije ih dozvoljeno rušiti. I vi možete provjeriti je li u gnijezdima koja ste pronašli već započela inkubacija. Jasan je znak inkubacije to što ptica kroz duže periode ne napušta gnijezdo, ili kada mužjak donosi hranu ženki. Kod sive vrane ženka inkubira jaja, a kroz taj je period mužjak redovito hrani.

Siva vrana je samo jedna od 133 vrste iz porodice vrana (Corvidae), čiji predstavnici dolaze na svim kontinentima osim Antarktike. Ova je porodica dio reda vrapčarki ili pjevica (Passeriformes) u koji spada više od polovice ptičjih vrsta koje danas obitavaju na Zemlji. Da, vrane nisu dobri pjevači, no glavna karakteristika tog reda nije melodičan pjev, već prije svega specifična građa stopala koja većini vrsta omogućuje vješto kretanje po grmlju i krošnjama drveća. Uz sivu vranu koja obitava u čitavoj Hrvatskoj, na području naše zemlje nalazimo još sedam vrsta iz ove porodice. Do Hrvatske katkad doskita i najbliži živući srodnik sive vrane. Riječ je o crnoj vrani (Corvus (corone) corone) rasprostranjenoj u zapadnoj i dijelu središnje Europe te Aziji. Naseljava slična staništa, a kako joj ime govori, potpuno je crna te kod nas zbog toga može proći neopaženo jer bojom nalikuje jednako velikom gačcu (Corvus frugilegus).

Danas se siva i crna vrana najčešće smatraju razdvojenim vrstama iako se križaju u dijelovima gdje im se areali preklapaju, a baš je to u prošlosti bio jedan od glavnih razloga zbog kojeg su smatrane istom vrstom. Već spomenuti se gačac poput sive vrane također prilagodio životu u gradovima. Ipak za razliku od nje, češće se hrani na prostranim otvorenim livadama ili na obradivim površinama van naseljenih područja. Međutim i većina drugih vrsta na neki način koriste promjene u okolišu koje su rezultat naših aktivnosti te niže možete pronaći neke primjere.

Uz već spomenute vrste još su dva predstavnika ove porodice dobro prilagođene našim naseljima i poljoprivredi. Riječ je o svraki (Pica pica) i čavki (Corvus monedula), nešto manjim vrstama porodice vrana. Svraka je prepoznatljiva po svom dugom repu i crno–bijelom obojenju, a tipična je vrsta ruralnog i suburbanog krajolika prije svega kontinentalnog dijela Hrvatske. U priobalju i gorskom dijelu naše zemlje nije tako česta i posebno u Dalmaciji dolazi samo lokalno.

Čavka je pretežno tamno-sivih tonova sa svijetlim okom i živi u jatima. Najčešće gnijezdi u šupljinama građevina u naseljima i izvan njih, a rijetko gnijezdi u dupljama stabala ili šupljinama u stijenama. Relativno nedavno naselila se u dalmatinske gradove, gdje kao novija pojava pomalo zbunjuje mještane jer mnogi od nas ne očekuju ovakve promjene u sastavu vrsta na nekom području tijekom našeg života.

Preostale, također nešto manje vrste vrana u Hrvatskoj i danas preferiraju prirodnija staništa. Kreja (Nucifraga caryocatactes) naseljava crnogorične šume u Gorskom kotaru i okolnim područjima, dok šojka (Garrulus glandarius) obitava u šumama čitave Hrvatske, a u nekim gradovima naseljava i parkove.

Obje u jesen po šumi skrivaju velike količine plodova čije lokacije pamte te ih jedu tijekom zime. Kreja je sklonija lješnjacima, a šojka za zimnicu najčešće sprema žirove.

Žutokljunu galicu (Pyrrhocorax graculus) nalazimo u planinskim područjima od Velebita sve do Sniježnice u Konavlima. Iako ne gnijezdi u naseljima, jata se u nekim dijelovima areala van sezone zadržavaju u manjim planinskim naseljima i skijalištima gdje se prehranjuju otpacima. Sigurno ih susrećete ukoliko tijekom zime na skijanje odlazite u Alpe.  

Naša najveća vrana i jedna od dvije najveće vrste iz ove porodice u svijetu je gavran (Corvus corax). Izrazito je prilagodljiv pa naseljava različite tipove staništa od užarenih pustinja, preko šuma i morskih obala, sve do ledenih arktičkih predjela. Nas ljude najčešće izbjegava, no u pojedinim dijelovima areala zalazi u naselja, no posvuda ukoliko je u prilici rado iskorištava prilike koje mu nesvjesno pružamo. Primjerice, rado lovi na obradivim površinama, redovito posjećuje smetlišta i obilazi ceste u potrazi za stradalim životinjama. Pitanje je hoće li u budućnosti i gavrani ući u gradove te postati tipične gradske ptice. Ukoliko tako i naprave, to nas sigurno ne treba iznenaditi 😉 Dnevnik sive vrane – tjedan prvi