Dvanaesti i posljednji nastavak Dnevnika sive vrana opisuje mladost ovih ptica, po čemu su opet vrlo slične nama ljudima… Do nekog idućeg dnevnika – upoznajmo i čuvajmo vrane!
Ono do čega naš par sivih vrana ove godine nije došao je izlijetanje ptića iz gnijezda. Možda će čari roditeljstva po prvi put doživjeti već iduće godine. Nama su baš uljepšale proljeće pa im želimo svu sreću po tom pitanju.
Kad su ptići konačno van gnijezda, odnosno sposobni za let, započinju s procesom učenja. Slično kao i kod nas ljudi, mladi uče promatrajući odrasle te preuzimaju njihove obrasce ponašanja. Roditelji ih i dalje hrane i požrtvovno brane, no, kako vrijeme prolazi, mlade ptice u sve većoj mjeri same pronalaze svoju hranu i sve češće napuštaju roditeljski teritorij. Usporedo s osamostaljivanjem mladih, odrasle ptice gube potrebu za čuvanjem teritorija u okolici gnijezda te se opet počinju više družiti s drugim pripadnicima svoje vrste. Posebno u prvoj godini života mlade će ptice svladati različite vještine te se pozicionirati u kompleksnom društvu sivih vrana.
Ptići su izletjeli, a to ujedno označava i završetak našeg
Dnevnika sive vrane. Zajedno smo popratili sezonu gniježđenja sivih vrana te štošta naučili o njima. Drago nam je ako smo vam pomogli da bolje upoznate vaše i naše
prve susjede. Hvala vam za svaki komentar i poziv! Znali su nas jako razveseliti, a nekad malo naljutiti 🙂 Međutim, neovisno o trenutnom osjećaju, svaki od njih poticao nas je na razmišljanje o našem radu i stavovima te očuvanju bioraznolikosti uopće.
Hvala! 🙂
