Pustimo malo naš lokalni par sivih vrana i njihovo neuspješno gniježđenje i prošetajmo kratko kvartovskim gradskim staništem!
Ovih dana, kada pričamo o vranama u gradovima, prije ili kasnije krenemo spominjati urbanu bioraznolikost. Urbana bioraznolikost mnogima zvuči pomalo oksimoronično – jer kakve veze ima raznolikost živog svijeta s gradovima, koje često doživljavamo kao svojevrsne pustoši i suprotnost prirodi? No gradovi su itekako živi, u njima nalazimo čitav niz različitih organizama koje smo donijeli s nama ili koji su se pak sami prilagodili životu u betonskim džunglama i oazama zelenih površina koje tvore jedinstvena gradska staništa. Dio nam je tog živog svijeta posebno drag. Tko ne voli velika stabla lipe koja nam pružaju hlad i čiji miris trenutno ispunjava gradske ulice, ili pak koseve o kojima od vrtića učimo pjesmice dok nam oni svojom pjesmom obogaćuju čak i kišne dane?
Vrane, s druge strane, ne bismo mogli svrstati među popularnije gradske vrste. U gradovima ih trenutno nalazimo više nego što smo ih nalazili prije 20-50 godina, čime su ljudima postale primjetljivije. Čest stav čak i onih koji nisu imali neku vrstu neugodnog iskustva s vranama je da je vrana trenutno previše i da bi se u vezi toga nešto trebalo poduzeti. Takav pristup zanemaruje širu sliku i problematiku urbane bioraznolikosti te svodi rasprave i predlagana rješenja isključivo na sam broj vrana kao ključnu temu – problem je to što ih je previše a rješenje je to da ih treba biti manje. No je li srž problema zaista broj vrana? I kome ih je zapravo previše, prirodi ili ljudima?
Jedan od često korištenih argumenata za smanjenje broja vrana je da one, kao predatori, negativno utječu na populacije drugih vrsta ptica. Mnogi se često počinju posebno brinuti za prirodnu ravnotežu u gradskim staništima kada to podrazumijeva uklanjanje vrsta koje im osobno smetaju. Slični su argumenti prirodne ravnoteže i ranije korišteni kada bi se spominjala kontrola populacije golubova, galebova, čvoraka i drugih ptica čija je povećana brojnost u gradovima lako zamjetljiva. Istovremeno, ovakve primjedbe i brige o utjecaju povećanja brojnosti određene vrste izostaju za čitav niz ptica koje su također doživjele eksploziju gradskih populacija u posljednjih 50-tak godina, kao što su npr. golub grivnjaš, mrka crvenrepka ili vjetruša. Ipak, opći je dojam građana da je ostalih ptica sve manje, dok je vrana sve više. Građani u ovom slučaju nisu u potpunosti u krivu, određenim se vrstama zaista značajno smanjio broj! No uzrok tome nisu vrane. Čitav niz znanstvenih istraživanja pokazao je da vrane nemaju značajan utjecaj na populacije drugih vrsta ptica u gradskim staništima. Ptice u gradovima, bez obzira na prisustvo vrana, nastavljaju gnijezditi na njima povoljnim staništima, dok vrane predstavljaju samo jednu od niza različitih, većih ili manjih, prijetnji s kojima se svakodnevno susreću. Također, kada bi se vrane oslanjale primarno na prehranu ptićima i jajima drugih vrsta, to bi značilo da imaju što jesti tek nekoliko mjeseci godišnje. No, kao što smo to opisali u prethodnom dnevniku, vrane su iznimno inteligentni i prilagodljivi svejedi koji se u gradskim staništima uvelike oslanjaju na prehranu otpadom.
Ono što zaista utječe na smanjenje broja određenih vrsta ptica u gradovima je čitav niz drugih, u nekim slučajevima čak globalnih promjena. Na primjer, populacija vrabaca u Europi se u posljednjih 50 godina prepolovila. Nagađa se o brojnim razlozima no među istaknutijim su nedostatak mjesta za gniježđenje, smanjenje populacije kukaca (koji su vrapcima ključna hrana u periodu othranjivanja ptića) i zagađenje zraka. Ogroman utjecaj na ptice u gradovima također ima i način na koji tim gradovima upravljamo, odnosno način na koji oblikujemo sama gradska staništa. Isto kao što je renoviranje zgrada i postavljanje zaštitnih mreža, šiljaka i sličnih mjera utjecalo na broj povoljnih mjesta za gniježđenje, a time i populaciju vrabaca i golubova, način na koji upravljamo javnim zelenim površinama ima velik utjecaj na brojne druge vrste ptica. U gradovima sve češće izostaju elementi koji bi povećali broj i raznolikost vrsta. Ovdje prije svega mislimo na trend uklanjanja grmlja i niskog drveća, učestalo i drastično orezivanje postojećeg grmlja te redovita košnja trave. Uredne, nisko pokošene, otvorene i prozračne livade s rijetko postavljenim drvećem čine idealno stanište vranama, dok istovremeno onemogućuju gniježđenje čitavog niza drugih vrsta ptica.
A kako to izgleda kada zelene površine podržavaju urbanu bioraznolikost? Pustimo malo naše lokalne vrane i njihovo bezuspješno gniježđenje i prošetajmo se okolicom Biomovog zagrebačkog ureda, koja je iznenađujuće bogata pozitivnim primjerima upravljanja zelenim površinama!
Gusto grmlje i gusto nisko drveće omogućava veći izbor mjesta za gniježđenje, skrivanje i hranjenje. Na primjer, nisko razgranata tisa s fotografije tvori gusti kompleks odličan za gniježđenje, ali i skrivanje tijekom čitave godine, budući da se radi o zimzelenoj biljci. Bobice tise također pružaju hranu različitim vrstama ptica. U ovoj se tisi gnijezdi par crnokape grmuše i par koseva.
Bršljan nije najomiljenija biljka zbog svoje tendencije da nakon duljeg vremena obraste krošnju stabla kojeg je odabrala kao domaćina, no ostaviti u okolišu nekolicinu stabala barem djelomično obraslih bršljanom je odličan doprinos urbanoj bioraznolikosti! Bršljan pruža dobru (zimzelenu) zaštitu gnijezda od neželjenih pogleda te ptice često za gniježđenje biraju upravo stabla obrasla bršljanom, u kojima je gnijezdo teže pronaći. U bršljanu svoje skrovište pronalaze i mnogi kukci koji ga posebno često posjećuju dok je u cvatu. Plodovi bršljana su također odlična hrana pticama, pogotovo zimi kada je hranjenje posebno izazovno. U bršljanu s fotografije gnijezdi se par golubova grivnjaša.
Gusto trnovito grmlje kakvo je žutika odlično je mjesto za skrivanje od opasnosti pa tako i vrlo dobra lokacija za savijanje gnijezda. Žutika također privlači brojne kukce u periodu kada cvate, a ova na slici omiljeno je mjesto za skrivanje kosevima koji su tijekom ovog proljeća othranili već dva legla ptića!
Odabir stabala također je važan u upravljanju gradskim staništima. Ukoliko u blizini prozora zgrada ili iznad parkirališta ne želimo imati kolonije gačaca, dobro je izbjegavati sadnju visokih stabala široke prozračne krošnje kao što su platane, topole i koprivići. Sive vrane svoja gnijezda također grade mahom na visokim stablima i to često na visini od 15 do 20 m. Odabir određenih stabala također može obogatiti urbanu bioraznolikost, pa tako na primjer likvidambar svojim sjemenkama paruža hranu različitim sjenicama i zebovkama, a prošle se godine par češljugara gnijezdio upravo na stablu sa slike. U grmu pajasmina pored stabla gnijezdo pak savija par koseva.
Prizori s ovih fotografija se, nažalost, često doživljavaju neurednima (veliko razgranato grmlje, nisko široko drveće, visoka nepokošena trava) no upravo su oni mjesta na kojima urbana bioraznolikost uspijeva u svom punom sjaju i čini gradove pristupačnima i drugim pticama, a ne samo vranama. Vrijeme je stoga da razmislimo u kakvim gradovima želimo živjeti – želimo li uživati u ljepoti različitih vrsta ptica ili beskrajnih površina kratko ošišane trave? Gradske zelene površine mogu postati prave male oaze bioraznolikosti koje doprinose ljepšem, zdravijem i življem gradu, samo ako pustimo prirodi da bude malo – prirodnija!
