Deltu Neretve smatra se žarištem za promatranje ptica u Hrvatskoj kroz sva godišnja doba, za iskusne promatrače ptica, kao i za početnike. Biomova ESS volonterka Estela Marques posjetila je Neretvu i doživjela bogato iskustvo promatranja ptica.
Močvare spadaju među najkrhkije, najugroženije i ekosustave koji najbrže propadaju na svijetu. U Sredozemlju, obalna vlažna staništa pojavljuju se kao privremene močvare, lagune i, najistaknutije, riječe delte. Primjeri ovih formacija su rijeke Po u Italiji, Rhône u Francuskoj, Nil u Egiptu i Neretva u Hrvatskoj. Potonje je najveće ušće rijeke u Hrvatskoj i jedno je od najvećih i najvrednijih močvarnih staništa među rijetkim preostalim u Europi. Ako razmišljate o dolasku u Hrvatsku na promatranje ptica, svakako biste trebali posjetiti deltu Neretve.
S ukupnom površinom od 20 000 ha (od toga 12 000 ha u Hrvatskoj), delta Neretve je od 1992. godine uvrštena na Popis Ramsarskih močvara od međunarodnog značaja, kao i u europsku ekološku mrežu NATURA2000 od 2014. godine. Neretva izvire u Bosni i Hercegovini i teče prema jugu, kroz Dubrovačko-neretvansku županiju u Hrvatskoj, gdje dolazi do Jadranskog mora. Riječ je o najvećoj krškoj rijeci u Dinarskim Alpama, značajnoj po svojim raznolikim ekosustavima i staništima, poput ogromnih tršćaka, laguna, pašnjaka, pješčanih sprudova, obalnih šuma i uskih riječnih dolina. Opravdano se smatra rajem za ptice, brojeći ukupno 310 zabilježenih vrsta, od kojih se 115 gnijezdi. Kao jedino veće močvarno područje na istočnoj obali Jadrana, ova delta predstavlja vitalnu usputnu stanicu za ptice selice koje putuju jadranskim preletnim putem između mjesta gniježđenja i zimovanja.
Zahvaljujući tome, delta Neretve se smatra žarištem za promatranje ptica u Hrvatskoj za strastvene i početnike promatrače ptica, tijekom svih godišnjih doba. U ušću rijeke, gdje se slana voda miješa sa slatkom, a pješčani sprudovi stvaraju plićake i mulj, buja život beskralježnjaka koji privlači niz vrsta ptica iz različitih skupina.
Tijekom jednog ranojesenskog terenskog izleta naišli smo na velika miješana jata pataka: divlje patke (Anas platyrhynchos), lastarke (Anas acuta), žličarke (Anas clypeata) i zviždare (Anas penelope) koje su tražile hranu skupa s sivim čapljama (Ardea cinerea) i malim bijelim čapljama (Egretta garzetta). Mogli smo vidjeti i vrste poput čaplje dangube (Ardea purpurea), žličarke (Platalea leucorodia) i žute čaplje (Ardeola ralloides). Vrijedi spomenuti i prisutnost najveće hrvatske gnijezdeće populacije bukavca (Botaurus stellaris) i male štijoke (Zapornia pusilla). Okrećući teleskope prema obali i pješčanim sprudovima, vidjeli smo male i velike barske ptice kako se hrane po mutnom tlu: od žalara cirikavca (Calidris alpina) i kulika blatarića (Charadrius hiaticula), do oštrigara (Haematopus Astralegus), modronoge sabljarke (Recuvirostra avosetta), male prutke (Actitis hypoleucos) i zlatara pijukavca (Pluvialis squatarola). Iznenadila nas je čak i sporadična pojava riđe muljače (Limosa lapponica). Naš popis promatranih ptica rastao je iz sata u sat. Kakvo nevjerojatno mjesto za promatranje ptica u Hrvatskoj!
Ondje ili nešto dalje prema unutrašnjosti, moglo se vidjeti ptice kako lete nebom u svakom trenutku: galebovi klaukavci (Larus michahellis) i riječni galebovi (Chroicocephalus ridibundus), kao i grabljivice poput eja močvarica (Circus aeruginosus), škanjaca (Buteo buteo) i kobaca (Accipiter nisus). Zabilježili smo nekoliko vrsta u velikom broju u riječnim kanalima i oko njih, po poljoprivrednim poljima i plantažama mandarina: lisku (Fulica atra), mlakušu (Gallinula chloropus), malog vranca (Phalacrocorax pygmaeus) i malog gnjurca (Tachybaptus ruficollis). Više puta je snimljen i uvijek šareni vodomar (Alcedo atthis), koji uvijek oduševi početnike i stručne promatrače ptica. Također je bilo moguće uočiti brkate sjenice (Panurus biarmicus) u tršćacima gdje su nepogrešivo pronašle prikladno mjesto za gnijezdo. Ako nađete vremena za lutanje i istraživanje stjenovitih obronaka brežuljaka koji okružuju dolinu, možda ćete također uočiti jarebice kamenjarke (Alectoris graeca), brgljeza kamenjara (Sitta neumayer) i modrokosa (Monticola solitarius).
Što se tiče vrapčarki, moglo se vidjeti nekoliko vrsta koje lete uokolo ili vrebaju u vegetaciji. Dok smo hodali stazama uz kanale, primjetno je stalno cvrkutanje – svilorepa (Cettia cetti), crnokapa grmuša (Sylvia atricapilla), trstenjak cvrkutić (Acrocephalus scirpaceus), crvendać (Erithacus rubecula) i zeba (Fringilla coelebs) također su nas počastile svojim prisustvom. Jata živopisnih češljugara (Carduelis carduelis) također su viđena kako lete od grma do grma, dok smo u blizini vode uočili bijele pastirice (Motacilla alba) i gorske pastirice (Motacilla cinerea) kako se trzaju naprijed-natrag. Na nebu su uočena posljednja jata lastavica (Hirundo rustica) i piljaka (Delichon urbicum) u sezoni, a posebno se izdvajaju daurske lastavice (Cecropis daurica).
Kako se godišnja doba mijenjaju, mijenjaju se i vrste koje možete pronaći u delti Neretve. Tijekom našeg kratkog boravka pod toplim jesenskim suncem dočekale su nas brojne vrste iz različitih skupina, mnogo više nego što smo očekivali. I ptice selice koji lete na jug i stanarice biraju deltu Neretve kao svoje glavno mjesto za odmor/hranjenje. Slično, proljeće će nam donijeti ptice koje dolaze iz južnih zimovališta i koje koriste deltu Neretve kao odmorište prije prelaska dinarskih planina.
Iako je prepoznata kao mjesto od posebne važnosti za mnoge vrste i ima formalno određen zaštićeni status, delta Neretve je pod kontinuiranim antropogenim pritiskom koji ugrožava njen divlji svijet. Poljoprivredni i urbani razvoj ulazi sve dublje u divlju prirodu delte, zagađujući vodu i tlo. Osim toga, krivolov je potresna stvarnost koja je neke vrste dovela na rub izumiranja. Ipak, istraživači i lokalne vlasti surađuju organizirajući redovito praćenje populacija ptica i aktivnosti koje ugrožavaju njihovu egzistenciju te podižu svijest javnosti u Neretvi i cijeloj okolici.
