Osvanuo je sunčani četvrtak, vrlo obećavajuće za putovanje u inozemstvo u zemlju u kojoj nikad prije nisam bila. Unatoč kašnjenju aviona, vlaka i autobusa sretno sam uspjela doći do hotela Santarem, mjesta gdje ću iduća četiri dana sudjelovati na treningu The Power of Non-Formal Education koji se već desetak godina uspješno održava za praktičare neformalne edukacije, edukatore, facilitatore, trenere i učitelje.
Četiri smo dana vrlo intenzivno radili i propitkivali metode učenja i poučavanja, različite vrste edukacija – formalne i neformalne te prošli kroz proces evaluacija i refleksije. Igre simulacije su me potaknule na razmišljanje, a pristup trenera nama polaznicima me je natjerao da preispitam svoj način obraćanja i odnosa s ljudima s kojima radim i dolazim u kontakt.
U obližnjem mjestu, Vila da Marmeleira, smo proveli cijeli dan istražujući portugalske običaje, hranu i kulturu, pričajući s lokalnim stanovnicima od kojih su neki vrlo aktivno uključeni u organizaciju i planiranje projekata bitnih za zajednicu.
Jedna od stvari koje su me oduševile je suradnja lokalnih obrtnika i umjetnika s mladima koji žive u mjestu te atmosfera u kojoj se potiče mlade ljude da sami promisle i stvore sadržaje koji im nedostaju u zajednici.
