Prirodni neprijatelji sivih vrana su krupnije ptice grabljivice i sove, gavran, velike zmije te pojedini sisavci, no njihov najveći neprijatelj je – čovjek.
Naše su sive vrane i dalje u okolici gnijezda te i dalje brane svoj teritorij i na njemu skladište hranu. Vrane su svejedi poput nas te jedu biljnu – najčešće plodove, te hranu životinjskog podrijetla – strvine te beskralježnjake i manje kralježnjake. Uz sve to, naša hrana često postaje i njihova 🙂
Sigurno ste imali priliku vidjeti snimke gdje vrane napadaju ptice grabljivice, nekada u letu, a nekada na tlu. Često nas zadivi njihova hrabrost kada vidimo kako neumorno provociraju čak i orla štekavca (Haliaeetus albicilla), nekoliko puta većeg od njih. Sve je to dio strategije jer osim što pred opasnosti znaju pobjeći, sive vrane se i brane. Jer sve vrste, pa i sive vrane, imaju svoje prirodne neprijatelje – predatore. Njihovi glavni neprijatelji su krupnije ptice grabljivice i sove, gavran (Corvus corax), velike zmije te pojedini sisavci.
Krupnije ptice grabljivice poput jastreba (Accipiter gentilis) imaju odrasle sive vrane na svom jelovniku. Većina će predatora ipak najčešće napasti mlade u gnijezdu ili tek izletjele ptiće jer su odrasle vrane nešto teži ulov. Noću im prijete napadi većih sova, poput ušare (Bubo bubo). Gavran (Corvus corax) i zmije koje se mogu popeti na drvo, kao što je bjelica (Zamenis longissimus), također su predatori ptića i jaja sivih vrana. U predatore spadaju i sisavci, poput kuna (Martes sp.), divlje mačke (Felis sylvestris) i lisice (Vulpes vulpes). Međutim, u najvećem su broju slučajeva i oni najčešće predatori koji napadaju mlade ptice u gnijezdima ili ptiće koje su gnijezda tek napustili.
Najveći prirodni neprijatelji vrana smo ipak mi – ljudi. Drugi prirodni neprijatelji će vrane loviti isključivo zbog hrane, a mi to radimo iz drugih, nama poznatih razloga.
Zanimljivo je da su vrane bile na meniju tijekom Velike depresije. Zbog nedostatka hrane građane se savjetovalo da love vrane pa su one postale delicija, a u nekim su dijelovima SAD-a osnovani klubovi ljubitelja delicija pripremljenih od mesa vrana.
Nekada su se vrane gnijezdile u šumarcima, na rubovima šuma, izvan urbanih sredina, a jedan od razloga zašto su se s vremenom naselile u urbane sredine je upravo to što ih je na ovim staništima čovjek lovio i proganjao. Sigurnost su zato potražile u naseljima u kojima nije bilo lova i progona. Još jedan razlog doseljenja vrana u gradove je taj što su u naseljenim područjima imale manje prirodnih neprijatelja, a one su i to naravno naučile iskoristiti. Danas mnogi od nas ptice grabljivice promatraju kao veličanstvene životinje vrijedne divljenja. Međutim, takav stav je relativno novija pojava jer su i one stoljećima u našem društvu nosile sličan predznak kakav danas imaju vrane – štetočine.
Što biste vi rekli nekome tko vam kaže da je jastreb štetočina jer jede druge ptice? Trebamo li mi spašavati druge vrste od jastreba? Trebaju li one uopće našu pomoć?
Naše su sive vrane i dalje u okolici gnijezda te i dalje brane svoj teritorij i na njemu skladište hranu. Vrane su svejedi poput nas te jedu biljnu – najčešće plodove, te hranu životinjskog podrijetla – strvine te beskralježnjake i manje kralježnjake. Uz sve to, naša hrana često postaje i njihova 🙂
Sigurno ste imali priliku vidjeti snimke gdje vrane napadaju ptice grabljivice, nekada u letu, a nekada na tlu. Često nas zadivi njihova hrabrost kada vidimo kako neumorno provociraju čak i orla štekavca (Haliaeetus albicilla), nekoliko puta većeg od njih. Sve je to dio strategije jer osim što pred opasnosti znaju pobjeći, sive vrane se i brane. Jer sve vrste, pa i sive vrane, imaju svoje prirodne neprijatelje – predatore. Njihovi glavni neprijatelji su krupnije ptice grabljivice i sove, gavran (Corvus corax), velike zmije te pojedini sisavci.
Krupnije ptice grabljivice poput jastreba (Accipiter gentilis) imaju odrasle sive vrane na svom jelovniku. Većina će predatora ipak najčešće napasti mlade u gnijezdu ili tek izletjele ptiće jer su odrasle vrane nešto teži ulov. Noću im prijete napadi većih sova, poput ušare (Bubo bubo). Gavran (Corvus corax) i zmije koje se mogu popeti na drvo, kao što je bjelica (Zamenis longissimus), također su predatori ptića i jaja sivih vrana. U predatore spadaju i sisavci, poput kuna (Martes sp.), divlje mačke (Felis sylvestris) i lisice (Vulpes vulpes). Međutim, u najvećem su broju slučajeva i oni najčešće predatori koji napadaju mlade ptice u gnijezdima ili ptiće koje su gnijezda tek napustili.
Najveći prirodni neprijatelji vrana smo ipak mi – ljudi. Drugi prirodni neprijatelji će vrane loviti isključivo zbog hrane, a mi to radimo iz drugih, nama poznatih razloga.
Zanimljivo je da su vrane bile na meniju tijekom Velike depresije. Zbog nedostatka hrane građane se savjetovalo da love vrane pa su one postale delicija, a u nekim su dijelovima SAD-a osnovani klubovi ljubitelja delicija pripremljenih od mesa vrana.
Nekada su se vrane gnijezdile u šumarcima, na rubovima šuma, izvan urbanih sredina, a jedan od razloga zašto su se s vremenom naselile u urbane sredine je upravo to što ih je na ovim staništima čovjek lovio i proganjao. Sigurnost su zato potražile u naseljima u kojima nije bilo lova i progona. Još jedan razlog doseljenja vrana u gradove je taj što su u naseljenim područjima imale manje prirodnih neprijatelja, a one su i to naravno naučile iskoristiti. Danas mnogi od nas ptice grabljivice promatraju kao veličanstvene životinje vrijedne divljenja. Međutim, takav stav je relativno novija pojava jer su i one stoljećima u našem društvu nosile sličan predznak kakav danas imaju vrane – štetočine.
Što biste vi rekli nekome tko vam kaže da je jastreb štetočina jer jede druge ptice? Trebamo li mi spašavati druge vrste od jastreba? Trebaju li one uopće našu pomoć?
