Završen je nacrt nove Zajedničke poljoprivredne politike Europske unije. Stručnjaci iz 22 države su pomoću sedam ključnih kriterija prošli kroz dostupne nacrte i analizirali utjecaj novog ZPP-a na klimu i okoliš te zaključili – mjere su preslabe!
Nakon tri godine procesa odlučivanja u kojem su Europsko vijeće, Europska komisija i Europski parlament zajednički radili na novoj Zajedničkoj poljoprivrednoj politici, legislativni proces napokon završava. Euro-parlament će glasati o novom ZPP-u 23. studenog, a Vijeće rano u prosincu. Preliminarne procjene govore međutim da obećanja o snažnijim ambicijama o okolišu i klimi nisu ispunjena.
Mnogi znanstvenici i nevladine udruge, među njima i Biomov partner BirdLife, upozoravali su na daljnje slabljenje ionako već slabih ambicija o okolišu u reformi zajedničke poljoprivredne politike te na činjenicu da ova bogato financirana politika neće postići što je potrebno da bi se pozabavilo klimatskom i krizom bioraznolikosti bez presedana s kojom se planeta suočava.
Nije bilo sluha u Europskoj komisiji za ova upozorenja tijekom procesa donošenja ZPP-a. Zapravo, Komisijin potpredsjednik novi je ZPP opisao kao „stvarni pomak ka zelenom i pravednijem ZPP-u: odvojit ćemo više zemljišta za bioraznolikost, nagrađivati poljoprivrednike koji se dodatno potrude oko klime i prirode te će više novca otići malim farmama“.
Ako ćemo biti pošteni prem Timmermansu i njegovom optimizmu – u teoriji i u idealnom svijetu novi pravni okvir zaista dopušta zeleniji i pravedniji ZPP, jer će biti implementiran kroz strateške planove ZPP-a čije nacrte 27 država članica EU upravo piše. Međutim, kao što je iskustvo pokazalo s prethodnim zajedničkim poljoprivrednim politikama, kad države članice imaju priliku koristiti novac EU za okolišne ambicije, sklone su napraviti točno suprotno.
BirdLife Europe i European Environmental Bureau u suradnji sa stručnjacima za poljoprivredu pokušali su razumjeti što se zaista događa na terenu. Stručnjaci iz 22 države su pomoću sedam ključnih kriterija prošli kroz dostupne nacrte ZPP-a. Kao što infografike dolje pokazuju, velika većina država (njih 18) dobila je ocjenu „slabo“ ili „vrlo slabo“ u svim kategorijama, što je tmurna slika općenitih ambicija. Osim toga, više od polovice država nije dostavilo dovoljno informacija na barem jedan od kriterija. Činjenica da okolišni dionici nisu imali pristup ključnim aspektima nacrta planova šest tjedana prije krajnjeg roka je duboko uznemirujuće.
Program Space for Nature
Gotovo polovice država (njih 10) nije postavilo dovoljno ambiciozne ciljeve i prikladne mjere kako bi se dosegnulo ciljeve od 10% poljoprivrednog zemljišta s visokom raznolikošću. Samo 5 država postavilo je zadovoljavajuće ciljeve, no prema predloženim mjerama vjerojatno neće ispuniti te ciljeve. Nijedna država nije dobila najvišu ocjenu prema ovom kriteriju.
Zaštita travnjaka
Samo tri države postavile su učinkovite mjere kako bi zaštitile travnjake. U slučajevima preostalih 17 država, ili nisu predložile učinkovitu zaštitu travnjaka (6), ili još postoje nedostaci (9), dok informacije ne postoje za dvije države.
Zaštita cretova i vlažnih staništa
Niti jedna od procijenjenih država nije predložila učnikovite mjere zaštite cretova i vlažnih staništa. U slučajevima sedam država, predložene mjere imaju potencijal usporavanja njihove degradacije, no vjerojatno ih neće posve zaustaviti. Informacije iz 11 država nedostaju.
Novac za zaštitu bioraznolikosti i klimatsku akciju
Niti jedna od država nije iskazala dobro financirane i dobro dizajnirane mjere koje bi se adekvatno bavile klimatskim i ciljevima bioraznolikosti. Naprotiv, u većini država se smatra da predložene dobrovoljne sheme upravljanja, kao što su eko-shema, nisu dovoljne ili da nedostaje novca kako bi se zaustavilo gubitak bioraznolikosti i smanjilo ispuštanje stakleničkih plinova.
Štetne subvencije
18 nacionalnih stručnjaka vrlo je zabrinuto zbog riskantnih mjera i nedovoljne zaštite kako bi se ublažilo rizike štetnih poljoprivrednih subvencija.
Uključivanje nevladinog sektora
S iznimkom Finske, stručnjaci iz svih procijenjenih države kvalitetu dioničkog procesa ocijenilo je slabom ili vrlo slabom. Ova procjena izaziva ozbiljnu brigu oko ambicija nacrta strateških planova ZPP-a. Otvaraju se i pitanja oko strategije Europske komisije da se pouzda u države članice i njihove strateške planove ZPP-a kako bi se dosegnulo ciljeve iz Zelenog plana. Države članice imaju manje od dva mjeseca da dostave svoje konačne planove. Države moraju garantirati da će ispuniti obećanja snažnijih okolišnih i klimatskih ambicija, uključujući ciljeve iz Zelenog plana na koje su sve države članice i pristale. Euopska komisija pak mora garantirati da zajednička poljoprivredna politika, koja iznosi trećinu cijelog proračuna EU, ide u korist klime i prirode, umjesta da nastavlja financirati posao po starom i pogoršava odumiranje prirode. Državne strateške planove za ZPP koji ne ispunjavaju ili krše zakone EU, Europska komisija ne bi trebala odobriti, zaključuje BirdLife.
Ivan Budinski, stručni savjetnik za zaštitu prirode, udruga Biom:
“Mjere koje se primjenjuju prečesto su iskrivljena verzija mjera predloženih od strane znanstvenika, nevladinog sektora, ali i velikog broja samih poljoprivrednika. Birokratski aparat ima neku svoju logiku kojom, suprotno preporukama, upravlja javnim novcem. Taj problem se dodatno povećava pri provedbi mjera na nacionalnim razinama i krajnji rezultati uopće ne postižu ciljeve zbog kojih su te mjere u osnovi i razvijene”.