Nekoliko dana druženja s bjeloglavim supovima u njihovu oporavilištu u Belom bilo je dovoljno da se ove predivne životinje, a i cijeli Cres zavuku pod kožu i u srce.
Nekoliko dana druženja s bjeloglavim supovima u njihovu Oporavilištu za bjeloglave supove Beli bilo je dovoljno da se ove predivne životinje, a i cijeli Cres zavuku pod kožu i u srce. Da bismo se uopće mogli družiti s njima, tj. očuvati njihovu populaciju, potrebno je poduzeti određena istraživanja te je to bio razlog našeg boravka na Cresu.
Provodili smo monitoring elektrokucije kako bismo identificirali kritične točke na kojima ptice stradavaju od struje. Srećom, niti ispod jednog od 86 pretraženih dalekovodnih stupova nismo našli mrtvu pticu. Razlog tome bi mogle biti određene mjere zaštite na stupovima koje je poduzeo HEP-ODS d.o.o. u suradnji s Biomom, što je rezultiralo značajnim smanjenjem smrtnosti supova.
Inače, bjeloglavi supovi na Kvarneru naša su posljednja populacija. Prije stotinjak godina bili su rašireni na području skoro cijele Hrvatske, a danas se gnijezde samo na otocima Cresu, Krku, Prviću i Plavniku. Njihova brojnost na Kvarneru je između 100 i 120 parova, a jedinstveni su u svijetu po tome što se gnijezde na liticama iznad mora dok drugdje preferiraju planinska staništa. Neka gnijezda su tek 8 metara iznad mora, stoga mladi ptići dok uče letjeti znaju pasti u vodu. Imaju pola sata života, ukoliko ih ne spasi ekipa iz oporavilišta za bjeloglave supove u Belom.
Bjeloglavi supovi su strvinari što znači da ne love plijen, nego se hrane lešinama, u ovom slučaju pretežito ovaca. Imaju raspon krila do 280 cm i narastu do 110 cm te su jedini strvinari u Hrvatskoj. Doživotno su vezani za svog partnera te ženka u razdoblju od prosinca do siječnja snese samo jedno jaje o kojem se zajednički brinu. Ostali strvinari „Starog svijeta“, sup starješina i crkavica, u Hrvatskoj su izumrli, dok se kostoberina, nazvana tako budući da se hrani kostima koje baca sa visina kako bi ih zdrobila, može vidjeti u preletu.
Na sjevernom dijelu otoka Cresa nalazi se čuvena Tramuntana, šuma višestoljetnih hrastova, graba i pitomog kestena, čiji krajolik nam ne otkriva da se nalazimo na mediteranskom otoku. U njoj se nalazi jedna od najdubljih jama naših otoka (Banićeva pećina, 110m) u kojoj su pronađeni ostaci špiljskog medvjeda. Zanimljivo je da je zadnjih godina u nekoliko navrata viđen medvjed na Cresu, koji se morao spustiti iz Gorskog kotara ili s Velebita pa preko Krka preplivati do Cresa te je dalje produžio plivajući prema Istri
Na Cresu imamo i nekoliko stenoendemskih biljnih vrsta (Asplenium hybridum, Centaurea dalmatica) koje možemo naći samo na području Kvarnera i nigdje drugdje na svijetu.
Ovaj otok, kao i bilo koji drugi kutak prirode, nam priča svoje predivne priče, a na nama je da te priče istražujemo, čuvamo, cijenimo i širimo dalje. Jedna od tih priča je o avanturama bjeloglavog supa Kvarnera, prikazana u ovom kratkom videu. Uživajte u njoj!
Tekst: Marko Cvrlje
Foto: Manon Eymard
Nekoliko dana druženja s bjeloglavim supovima u njihovu Oporavilištu za bjeloglave supove Beli bilo je dovoljno da se ove predivne životinje, a i cijeli Cres zavuku pod kožu i u srce. Da bismo se uopće mogli družiti s njima, tj. očuvati njihovu populaciju, potrebno je poduzeti određena istraživanja te je to bio razlog našeg boravka na Cresu.
Provodili smo monitoring elektrokucije kako bismo identificirali kritične točke na kojima ptice stradavaju od struje. Srećom, niti ispod jednog od 86 pretraženih dalekovodnih stupova nismo našli mrtvu pticu. Razlog tome bi mogle biti određene mjere zaštite na stupovima koje je poduzeo HEP-ODS d.o.o. u suradnji s Biomom, što je rezultiralo značajnim smanjenjem smrtnosti supova.
Inače, bjeloglavi supovi na Kvarneru naša su posljednja populacija. Prije stotinjak godina bili su rašireni na području skoro cijele Hrvatske, a danas se gnijezde samo na otocima Cresu, Krku, Prviću i Plavniku. Njihova brojnost na Kvarneru je između 100 i 120 parova, a jedinstveni su u svijetu po tome što se gnijezde na liticama iznad mora dok drugdje preferiraju planinska staništa. Neka gnijezda su tek 8 metara iznad mora, stoga mladi ptići dok uče letjeti znaju pasti u vodu. Imaju pola sata života, ukoliko ih ne spasi ekipa iz oporavilišta za bjeloglave supove u Belom.
Bjeloglavi supovi su strvinari što znači da ne love plijen, nego se hrane lešinama, u ovom slučaju pretežito ovaca. Imaju raspon krila do 280 cm i narastu do 110 cm te su jedini strvinari u Hrvatskoj. Doživotno su vezani za svog partnera te ženka u razdoblju od prosinca do siječnja snese samo jedno jaje o kojem se zajednički brinu. Ostali strvinari „Starog svijeta“, sup starješina i crkavica, u Hrvatskoj su izumrli, dok se kostoberina, nazvana tako budući da se hrani kostima koje baca sa visina kako bi ih zdrobila, može vidjeti u preletu.
Na sjevernom dijelu otoka Cresa nalazi se čuvena Tramuntana, šuma višestoljetnih hrastova, graba i pitomog kestena, čiji krajolik nam ne otkriva da se nalazimo na mediteranskom otoku. U njoj se nalazi jedna od najdubljih jama naših otoka (Banićeva pećina, 110m) u kojoj su pronađeni ostaci špiljskog medvjeda. Zanimljivo je da je zadnjih godina u nekoliko navrata viđen medvjed na Cresu, koji se morao spustiti iz Gorskog kotara ili s Velebita pa preko Krka preplivati do Cresa te je dalje produžio plivajući prema Istri
Na Cresu imamo i nekoliko stenoendemskih biljnih vrsta (Asplenium hybridum, Centaurea dalmatica) koje možemo naći samo na području Kvarnera i nigdje drugdje na svijetu.
Ovaj otok, kao i bilo koji drugi kutak prirode, nam priča svoje predivne priče, a na nama je da te priče istražujemo, čuvamo, cijenimo i širimo dalje. Jedna od tih priča je o avanturama bjeloglavog supa Kvarnera, prikazana u ovom kratkom videu. Uživajte u njoj!
Tekst: Marko Cvrlje
Foto: Manon Eymard
