Hidroelektrane su jedan od glavnih uzroka pada brojnih vrsta riba u mediteranskoj regiji, prema novoj studiji koju su naručile organizacije za zaštitu prirode EuroNatur i Riverwatch, zajedno s Wetlands International Europe, GEOTA i WWF Adria. Ukupno je zabilježena 251 ugrožena slatkovodna vrsta ribe u rijekama mediteranskog slijeva. Također, procjenjivan je utjecaj postojećih i planiranih hidroelektrana na tu populaciju i radi se o najopsežnijem istraživanju svoje vrste do sada u Europi.
Sredozemlje je “hotspot” bioraznolikosti, ali rijeke i vlažna staništa osobito trpe zbog trenutnog rasta hidroenergetike. Planirano je više od 6300 novih hidroelektrana, dok 5269 već radi a 202 su trenutno u izgradnji. Ukoliko se sve projektirane hidroelektrane izgrade, 179 ribljih vrsta bit će dodatno izgurano prema izumiranju, a još sedam vrsta će zasigurno biti u situaciji da ih se više ne može spasiti i zacijelo će postati globalno izumrle.
Najveća prijetnja dolazi od malih hidroelektrana – postojeće i planirane hidroelektrane s kapacitetom ispod 10 megawatta prijete izumiranjem 163 riblje vrste.
“Hidrocentrale su jedan od glavnih uzroka sve dulje Crvene liste riba”, ističe poznati ihtiolog dr. Jörg Freyhof, autor
studije. “Iz perspektive zaštite vrsta, imperativ je da se zaustavi daljnja ekspanzija hidroenergije, posebice male hidroelektrane. Umjesto toga, preostale slobodno tekuće rijeke moraju biti zaštićene, a one kojima je već prekinut kontinuitet toka moraju biti vraćene u svoje prirodno stanje. To se ne odnosi samo na mediteransku regiju, već na vodene tokove diljem Europe.”
“Ukoliko se širenje hidroenergije ne zaustavi, EU može zaboraviti na svoje ciljeve bioraznolikosti u Zelenom planu. Nema smisla da Strategija bioraznolikosti potiče obnovu 25.000 kilometara rijeka ukoliko će, istovremeno, tisuće kilometara biti blokirano branama i preusmjereno uslijed razvoja hidroelektrana”, kazao je direktor Riverwatcha Ulrich Eichelmann.
Gabriel Schwaderer, izvršni direktor fondacije EuroNatur, istaknuo je: “Naši ključni zahtjevi su jasni: nikakva daljnja financijska podrška hidroenergiji i, osobito, zaustavljanje poticaja za male hidrocentrale. Ova studija je dodatni dokaz destruktivnog potencijala hidroenergije – vrste proizvodnje energije koja je predugo bila pogrešno označavana kao zelena.”
