Otok Lokrum je posebni rezervat šumske vegetacije, proglašen zbog dobro očuvanih mediteranskih šumskih staništa i biljnih vrsta koji tamo žive. Na otoku se nalaze botanički vrt te benediktinski samostan kao kulturno dobro. Lokrum je nekada imao svoju prirodnu floru i faunu. Danas je puno vrsta s otoka nestalo ili su ugrožene zbog unošenja vrsta kojima na Lokrumu nije mjesto.
Fotografija: Biom
Konkretno radi se o paunovima, kunićima i magarcima. Paunovi su odavno prisutni na Lokrumu kao ukrasna vrsta porijeklom iz Azije. Iako su prekrasne ptice, one su pošast za prirodu malog otoka jer im, bez predatora i uz stalnu dohranu od strane posjetitelja, brojnost može neograničeno narasti. S povećanjem broja paunova, dolaze veliki problemi jer jedu nježne zelene biljke, kukce, guštere, zmije i skoro sve do čega dođu.
Kunići su, također, vrsta koja prirodno ne živi u Hrvatskoj i koji su protuzakonito pušteni na otok. Radilo se o rješavanju neželjenih kućnih ljubimaca. Kunići su se brzo namnožili u tolikom broju, da su uništili veliki dio prizemne vegetacije otoka. Opstale su tek najotpornije biljke – nekoliko biljnih vrsta koje su nejestive, otrovne ili se obnavljaju iz korijena poput nekoliko vrsta trava. Isto je stanje na otvorenim staništima i u šumi. Na otoku u proljeće više ne postoje rascvjetali travnjaci, niti raznolike zeljaste vrste, koje inače prekrivaju šumsko tlo. U takvoj ”prirodi” nema mjesta za brojne kukce, pčela gotovo da nema jer nema cvijeća, tek pokoji skakavac, a krške gušterice, koje su inače brojne u cijeloj Dalmaciji, su izumrle. U popašenoj vegetaciji nema za njih hrane, ni skloništa pred paunovima. Ni ptice pjevice nisu bolje prošle: popašena vegetacija ne daje sjemenke, a kukaca je toliko malo da se na otoku ili ne gnijezde, ili im mladunci u gnijezdu ugibaju od gladi.
Istraživači, koji su posljednjih godina na otoku proveli brojna istraživanja, upozoravaju na biološku katastrofu, koju su uzrokovali kunići i paunovi. Obični posjetitelji ne vide ekocid; vide samo pitome paunove i kuniće.
Osim toga, ni magarcima koji se nalaze na otoku, tamo nije mjesto. Uz toliko zapuštenog poljoprivrednog zemljišta na kopnu, guranje magaraca u šumski rezervat, nije ni pod kojim uvjetima prihvatljivo.
Lokrum nije mjesto za rješavanje neželjenih domaćih životinja. Obaveza je ljudi da Lokrum vrate prirodi, a to je nemoguće dok su na njemu prisutne vrste koje mu ne pripadaju. Za regulaciju broja kunića i paunova, nakon više godina otezanja zbog kompliciranosti situacije, napravljen je plan u skladu sa zakonima.
Udruga Biom podržava rješavanje ovog problema, ako se mjere provode u skladu sa zakonom i pravilima struke. Nadamo se da regulacija neće doći prekasno i da će se priroda otoka uspjeti obnoviti bez previše donošenja autohtonih vrsta, koje su izumrle posljednjih godina upravo zbog paunova i kunića. Vjerujemo da građani razumiju da se problem neželjenih domaćih životinja ne rješava puštanjem u prirodu ili susjedno dvorište, već sterilizacijom ili udomljavanjem, a prije svega sviješću da uzimanje ljubimca predstavlja obavezu da se o njemu i brine. Svaki neželjeni ljubimac u prirodi dodatno je opterećenje zbog kojeg stradavaju brojne divlje vrste. Stručne udruge vide masovna stradavanja brojnih živih bića zbog paunova i kunića i potrebu da ih se ukloni s Lokruma ili da se barem regulira njihov broj, ako je to moguće. Za kuniće regulacija brojnosti, nažalost, zbog brzog razmnožavanja, nije moguća. Vjerujemo da javnost podržava struku, no isto tako razumijemo da želi da se te jedinke humano zbrinu. Odgovornost je Javne ustanove Rezervat Lokrum da regulaciju broja kunića i paunova provodi u skladu sa zakonom i pravilima struke i u tom slučaju podržavamo da se Lokrum napokon vrati prirodi.
Fotografija: Biom
Konkretno radi se o paunovima, kunićima i magarcima. Paunovi su odavno prisutni na Lokrumu kao ukrasna vrsta porijeklom iz Azije. Iako su prekrasne ptice, one su pošast za prirodu malog otoka jer im, bez predatora i uz stalnu dohranu od strane posjetitelja, brojnost može neograničeno narasti. S povećanjem broja paunova, dolaze veliki problemi jer jedu nježne zelene biljke, kukce, guštere, zmije i skoro sve do čega dođu.
Kunići su, također, vrsta koja prirodno ne živi u Hrvatskoj i koji su protuzakonito pušteni na otok. Radilo se o rješavanju neželjenih kućnih ljubimaca. Kunići su se brzo namnožili u tolikom broju, da su uništili veliki dio prizemne vegetacije otoka. Opstale su tek najotpornije biljke – nekoliko biljnih vrsta koje su nejestive, otrovne ili se obnavljaju iz korijena poput nekoliko vrsta trava. Isto je stanje na otvorenim staništima i u šumi. Na otoku u proljeće više ne postoje rascvjetali travnjaci, niti raznolike zeljaste vrste, koje inače prekrivaju šumsko tlo. U takvoj ”prirodi” nema mjesta za brojne kukce, pčela gotovo da nema jer nema cvijeća, tek pokoji skakavac, a krške gušterice, koje su inače brojne u cijeloj Dalmaciji, su izumrle. U popašenoj vegetaciji nema za njih hrane, ni skloništa pred paunovima. Ni ptice pjevice nisu bolje prošle: popašena vegetacija ne daje sjemenke, a kukaca je toliko malo da se na otoku ili ne gnijezde, ili im mladunci u gnijezdu ugibaju od gladi.
Istraživači, koji su posljednjih godina na otoku proveli brojna istraživanja, upozoravaju na biološku katastrofu, koju su uzrokovali kunići i paunovi. Obični posjetitelji ne vide ekocid; vide samo pitome paunove i kuniće.
Osim toga, ni magarcima koji se nalaze na otoku, tamo nije mjesto. Uz toliko zapuštenog poljoprivrednog zemljišta na kopnu, guranje magaraca u šumski rezervat, nije ni pod kojim uvjetima prihvatljivo.
Lokrum nije mjesto za rješavanje neželjenih domaćih životinja. Obaveza je ljudi da Lokrum vrate prirodi, a to je nemoguće dok su na njemu prisutne vrste koje mu ne pripadaju. Za regulaciju broja kunića i paunova, nakon više godina otezanja zbog kompliciranosti situacije, napravljen je plan u skladu sa zakonima.
Udruga Biom podržava rješavanje ovog problema, ako se mjere provode u skladu sa zakonom i pravilima struke. Nadamo se da regulacija neće doći prekasno i da će se priroda otoka uspjeti obnoviti bez previše donošenja autohtonih vrsta, koje su izumrle posljednjih godina upravo zbog paunova i kunića. Vjerujemo da građani razumiju da se problem neželjenih domaćih životinja ne rješava puštanjem u prirodu ili susjedno dvorište, već sterilizacijom ili udomljavanjem, a prije svega sviješću da uzimanje ljubimca predstavlja obavezu da se o njemu i brine. Svaki neželjeni ljubimac u prirodi dodatno je opterećenje zbog kojeg stradavaju brojne divlje vrste. Stručne udruge vide masovna stradavanja brojnih živih bića zbog paunova i kunića i potrebu da ih se ukloni s Lokruma ili da se barem regulira njihov broj, ako je to moguće. Za kuniće regulacija brojnosti, nažalost, zbog brzog razmnožavanja, nije moguća. Vjerujemo da javnost podržava struku, no isto tako razumijemo da želi da se te jedinke humano zbrinu. Odgovornost je Javne ustanove Rezervat Lokrum da regulaciju broja kunića i paunova provodi u skladu sa zakonom i pravilima struke i u tom slučaju podržavamo da se Lokrum napokon vrati prirodi.
