Jessica Toms je morska biologinja a Jelly Gelletich je instruktor ronjenja i skiper iz Južne Afrike. Nakon njenog završetka studija, zajedno su radili i proputovali Mozambik, Madagaskar, Namibiju i brojne druge egzotične zemlje. Budući da Jelly ima nekih obiteljskih korijena u Hrvatskoj, 2019. godine im se pružila prilika raditi sezonski u jednom ronilačkom centru. Prvi susret s Hrvatskom opisuju kao impresivan i iako im se svidjelo, nisu očekivali da će se tako skoro vratiti niti ostati ovdje.

Još u prvoj godini njihovog boravka na Kvarneru, uočili su bjeloglave supove i posjetili Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove “Beli” na Cresu. Zanimalo ih je sve o jedinim preživjelim strvinarima u Hrvatskoj i htjeli su naučiti još više o toj vrsti i njezinoj važnosti za prirodu. Svaki sljedeći put kada su otišli na more, ”bacili su oko” i na supove.

“Udrugu Biom smo odavno prepoznali i zapratili na društvenim mrežama. Zbog prirode svog posla, u Južnoj Africi bili smo dosta uključeni u projekte građanskih znanosti vezane za morske ekosustave. Zanimalo nas je i što se ovdje radi kada je riječ o vrstama koje su vezane uz more. Vidjeli smo plakate o bjeloglavim supovima na Kvarneru što nas je posebno oduševilo”, kaže Jessica.

Kao istraživači koji su sudjelovali u raznim biološkim projektima u Južnoj Africi, svjesni su koliko je svaka informacija o pojedinoj vrsti važna stručnjacima. Stoga su, vodeći ronilačke ture na Kvarneru, poželjeli biti na usluzi partnerima na projektu i pomoći bjeloglavim supovima.

“Želimo doprinijeti očuvanju bjeloglavih supova. Svaki dan se krećemo područjem gdje oni obitavaju, pa ako smo u mogućnosti zabilježiti vrijednu informaciju ili dojaviti o nastradalom supu, rado ćemo pomoći”, dodaje Jelly.

Jelly je odrastao u području Afrike gdje žive strvinari pa je u određenoj mjeri upoznat s ovom skupinom ptica. Istaknuo je kako i tamo postoje mnoge prijetnje lokalnim strvinarima, poput smanjenja poljoprivrede i stočarstva, krivolova, ali i trovanja. U blizini gradića Mica, gdje su živjeli, nalazi se i Moholoholo centar za rehabilitaciju divljih životinja, posebno strvinara. Jelly dodaje da je zbog toga znao ponešto o strvinarima jer je njegova sestra tamo radila, ali nije shvaćao koliko su posebni supovi na Kvarneru. Fasciniralo ga je saznanje da supovi u Hrvatskoj gnijezde na liticama iznad mora.

“Pročitali smo da je supovima ljeto najosjetljivije razdoblje u godini. Još prošle godine nam se učinilo da se u blizini jednog od naših ronilačkih lokacija nalazi gnijezdilište, ali nismo to mogli potvrditi. Budući da smo svaki dan na moru, shvatili smo da možemo pomoći. Ako vidimo pticu u nevolji, možemo joj pomoći ili barem pozvati stručnjake u pomoć. Ronjenje je zabavno, a ovaj dodatni angažman ga čini još zanimljivijim. Vlasnici DC Mihurić, Maggy i Hinko Car, snažno su orijentirani na očuvanje prirode, i često primaju istraživače i stručnjake iz Rijeke i drugih dijelova Europe koji, na primjer, proučavaju različite vrste riba. Također već više od desetljeća organiziraju godišnje akcije čišćenja podmorja u Selcu. Stoga i podržavaju praćenje uznemiravanja supova koje se provodi tijekom njihovih ronilačkih izleta,”, kaže Jess.

Uz ronjenje, veseli ih što će moći ispričati o prirodnoj baštini Hrvatske i ugroženim vrstama poput bjeloglavih supova. To je i način kako osvijestiti goste ovažnosti bioraznolikosti i njegovog očuvanja.

Ističu kako su do sada radili na različitim atraktivnim svjetskim prirodnim destinacijama, no u nekima od njih se najmanje marilo za prirodu, što ih je rastužilo. Ovdje su zadovoljni jer će, osim svakodnevnog posla u koji su zaljubljeni, imati još jedan cilj – pomoći supovima.

Iskustvo rada u velikim atraktivnim te nevjerojatnim svjetskim destinacijama ali najmanje se marilo za prirodu i njeno očuvanje, makar prikupljanje podataka. Ovdje su sretni jer osim svakodnevnog posla, postoji i novi, viši cilj – pomoći supovima.

Mnogi dođu i ne znaju gdje se nalaze. Ovo je odlična prilika za informiranje i inspiriranje drugih da brinu o svom okruženju, nauče kako se ponašati u blizini stijena i što raditi, a što ne, dodaju oboje.

Za kraj su poslali svoje poruke našim čitateljima:

“Nemojte se bojati podijeliti podatke sa stručnjacima, bez obzira koliko vam se činili nevažnima. Čak i ako to znači samo prikupljanje, bilježenje i dijeljenje informacija. Svaki podatak može biti potencijalno vrijedan za znanost. Znam to iz vlastitog iskustva u Južnoj Africi, gdje sam proučavala molekularnu ekologiju puževa golaća u Južnoj Africi,” kaže Jessica.

“U Namibiji smo radili na Namibijskom projektu za delfine, proučavajući morske sisavce, tuljane, pingvine i druge morske ptice, ali smo također održavali mreže za praćenje nasukavanja morskih sisavaca i ugroženih morskih ptica. Brzo smo shvatili koliko je korisna lokalna ekoturistička industrija, koja je bila spremna pomoći u praćenju i obavještavala nas o opažanjima morskih sisavaca i nasukanim životinjama na širem području. Svatko može doprinijeti. Čak i ako mislite da je ono što vidite ili primijetite nevažno ili uobičajeno, biolozima to može biti značajno i od velike koristi. Uključite se!” dodaje Jelly

Mi smo zahvalni i sretni što su Jessica i Jelly prepoznali važnost ovog volonterskog zadatka i što su se uključili za spas bjeloglavih supova.