Mladi volonteri iz različitih europskih zemalja odlučili pomagati u očuvanju prirode u Hrvatskoj!
Novi projekt
Europskih snaga solidarnosti okupio je čak pet motiviranih mladih volontera – Palinu iz Bjelorusije, Coline iz Francuske, Antona iz Španjolske, Lejlu iz Švedske te Ivanu iz Hrvatske koji će zajedničkim snagama pomagati u terenskim istraživanjima i podizanju svijesti o važnosti očuvanja bioraznolikosti.
Iako su u Hrvatsku stigli odvojeno, svi oni dijele istu strast prema pticama i prirodi. To nas nimalo ne čudi jer su ptice
bez imalo sumnje zaista jedinstvena i nevjerojatna bića. Razlikuju se po karakteru i ponašanju, načinu na koji komuniciraju i nose se s teškoćama te načinu na koji odgajaju djece. Baš isto kao i ljudi. Stoga, svatko od nas može pronaći svoj pandan u ptičjem svijetu; pticu osobina pa čak i navika sličnih nama samima.
Palina – Lastavica
Zovem se Palina, ESS sam volonterka u Biomu i rekla bih da je moja krilata srodnica iliti duhovna ptica (kako je god želite zvati :)) lastavica ili na latinskom Hirunda rustica. To je društvena ptičica koja se voli gnijezditi u skupinama i blizu kuća, a ja također uživam provoditi vrijeme s prijateljima i obitelji. Lastavice su vrijedne i uvijek u nekom poslu pa se čak i hrane u letu, baš kao što i ja nastojim ne tratiti vrijeme uzalud i uvijek tražim nešto novo za raditi i naučiti.
Još jedna značajka koju dijelimo je strast za putovanjima. Lastavice su nepopravljive lutalice koje zime provode u dijelovima Srednje i Južne Amerike, najjužnije su pronađene čak u Argentini – zapanjujućim tisućama kilometara daleko. Ipak, uvijek se vraćaju kući i vole iz godine u godinu ponovno koristiti svoja stara gnijezda. Za njih se zaista ne može reći da ne recikliraju, a isto vrijedi i za mene.
Seoba i svakogodišnji povratak lastavica obično se zbiva krajem zime, pa se čini kao da sa sobom donose proljeće. Upravo zato se ove ptice smatraju simbolom sreće i pozitivne promjene. I ja se također trudim učiniti svijet oko sebe boljim mjestom.
Coline – Pčelarica
Moje ime je Coline i pronaći pticu koja odgovara mojoj osobnosti bilo je donekle teško, ne zato što sam ja jedinstveni primjerak, već zato što je znanje o pticama za mene nepoznat teritorij. Međutim, poput ptice pčelarice latinskog naziva Merops apiaster, i ja sam prilično fleksibilna i lako se prilagođavam novim okruženjima, stoga se posebno veselim učenju i aktivnostima koje me čekaju u Biomu tijekom sljedećih 10 mjeseci. Kao što ćete pticu pčelaricu prepoznati po osebujnom perju, tako ćete i mene prepoznati po šarenoj odjeći. Volim misliti da je i moja osobnost jednako šarena.
Mogu se također poistovjetiti s mnogim socijalnim karakteristikama ptica pčelarica. One su društvene ptice koje žive u velikim skupinama, a i mene uvijek možete pronaći okruženu prijateljima ili obitelji te na društvenim i kulturnim događanjima. To je jedan od razloga zbog kojeg ću biti dio outreach tima – kako bih bila u kontaktu s javnošću. Nadalje, ova vrsta je s čak 60 glasanja u minuti za vrijeme traganja za hranom poznata kao vrlo ekspresivna, što nam je još jedna zajednička točka, jer sam i ja vrlo pričljiva. Mužjaci pčelarica koji nisu imali uspješnu sezonu gniježđenja često pomažu drugim gnijezdima oko brige za ptiće. U nešto drugačijem kontekstu, solidarnost je vrijednost koju i ja svakodnevno usvajam te je direktno vezana uz područje mog studiranja jer imam magisterij iz upravljanja međunarodnim projektima solidarnosti.
Budući da me zanimaju mitovi i legende, svoje ću predstavljanje završiti jednim mitom iz grčke mitologije kojeg sam otkrila tijekom svog istraživanja. Botresa iz Tebe smrtno je ranio vlastiti otac nakon što je Botres pojeo mozak ovce koju je otac žrtvovao bogu Apolonu. Međutim, bog se smilovao Botresu i pretvorio ga u pticu pčelaricu.
Anton – Tupik
Pozdrav! Moje ime je Antón i volim samog sebe opisati kao tupika, također poznatog kao Fratercula arctica u znanstvenoj nomenklaturi. Zašto? Pa, neke fizičke i karakterne osobine ovih ptičica jako me podsjećaju na mene, iako uopće nisam osoba niskog rasta.
Prije svega, tupik je morska ptica koja nastanjuje područja Arktika i sjevernog Atlantskog oceana. Zemljopisno se to slaže s mojim podrijetlom jer sam rođen u sjeverozapadnom dijelu Španjolske, uz more, kamo tupici dolaze tijekom svake hladne sezone, bježeći od surovosti zime u višim geografskim širinama.
Migracijska priroda ovih njorki potiče me na razmišljanje o tome zašto sam ovdje: volim otkrivati nove kulture i krajolike, a moje iskustvo to i pokazuje – u dobi od 25 godina živio sam, studirao i radio u već četiri zemlje: Španjolskoj, Belgiji, Italiji te sada i u Hrvatskoj.
Na kraju, ono što kod ovih ptica vjerojatno najviše volim, te zbog čega se poistovjećujem s njima je njihovo ponašanje i izgled. Tupici su društveni, znatiželjni i vole okupljanja, ali kada sezona gniježđenja završi, radije se osame, udaljavajući se od kopna prema otvorenom moru. Što se tiče njihoa izgleda, slika vrijedi tisuću riječi! Elegantni su i trezveni, ali s duhovitom i klaunovskom stranom, baš kakvim se i ja smatram.
Lejla – Vrabac
Bok, moje ime je Lejla i moja omiljena ptica je vrabac, Passer domesticus. S vrapcima se rado poistovjećujem ponajviše zato što su uvijek bili prisutni tijekom mog odrastanja, a i sada ih viđam gdje god idem, kako kod kuće u Švedskoj tako i ovdje u Hrvatskoj. Vrapci pružaju osjećaj bliskosti i utjehe na novim mjestima, a ja volim misliti da i ja činim isto. Baš kao i mene, i njih možete uvijek vidjeti kako razgovaraju u grupama dok traže mrvice kruha!
Iako se ove ptičice na prvi pogled mogu činiti dosadnima, kada ih bolje upoznate, shvatite da imaju snažan karakter. Svojim se neupadljivim bojama dobro uklapaju u okolinu koju uvijek proučavaju, tražeći hranu, tražeći grupu kojoj se mogu priključiti ili samo promatrajući što se oko njih zbiva.
Vrapci se mogu naći u svim dijelovima svijeta, kako u ruralnim tako i u gradskim sredinama, s obzirom na to da su i oportunisti i prilagodljivi, dvije karakteristike koje dijelim s njima. Sve rade zajedno: hrane se, kupaju u prašini te odmaraju u skupinama. Rijetko ćete vidjeti vrapca samog, a isto vrijedi i za mene!
Ivana – Galeb klaukavac
Pozdrav, moje ime je Ivana i ESS volonter sam u Biomu. Ptica kojom sam slična ili obratno je galeb klaukavac, latinskog imena Larus michahellis. Od svih ptica zašto bas galeb klaukavac koji je jako uobičajen i stalan i koji se toliko uklopio u suživot s ljudima da ga se uopće više niti ne doživljava kada se vidi? Pa baš zato, što mislim da sam takva i ja, nekad pomalo tiha ali s velikom empatijom koja izađe kada je najviše potrebna drugima i zabljesne kao i bjelina galeba koji leti u bespućima plavetnila.
Galeb klaukavac voli prolaziti velike udaljenosti i često je redovan gost gotovo svih Europskih zemalja. Osim drugih zemalja često ga se nalazi i na smetlištima ili kako uhode ribare. Tu smo galeb i ja slični, lutalice, koje vole istraživati, putovati i biti na neobičnim mjestima na kojima nas nitko ne očekuje ali uvijek s mišlju da ćemo se uskoro vratiti na naše stanište i mirno plutati u plavom jadranskom moru.
Također, galeb klaukavac je jako prilagodljiva ptica koja se gnijezdi možda je pretjerano reći bilo gdje, ali odgovaraju mu i solane i pašnjaci i obale rijeka i obale jezera, kamenite ali i pjeskovite obale, a ponekad čak i vrhovi zgrada. Tu smo slični čak i po staništu, moj život je obilježio život u jednoj plavoj zgradi, svjesna da je možda ljepše živjeti negdje na pogled na otvoreni pašnjak, ali kao i galebu, prilagodljivost mi nikada nije bila problem. Osim što se galebovi s lakoćom prilagođavaju okolini oni često i jako utječu na nju. Utječu tako što čiste naše plaže od raznoraznog otpada, a s obzirom da je i meni jako stalo do njihove čistoće te i sama često sudjelujem u akcijama čišćenja, ja i galeb se možemo poistovjetiti u radnim navikama koje imamo.
Ovi će vrijedni mladi ljudi pridonositi očuvanju prirode u Hrvatskoj na projektu Volunteer for nature 2023 sve do prosinca. Glavni ciljevi projekta su:
- praćenje stanja sastavnica prirode i provedba mjera očuvanja s ciljem očuvanja bioraznolikosti i prirodne baštine
- podizanje svijesti javnosti, osnaživanje zajednice ljubitelja prirode i njezino aktivno uključivanje u zaštitu prirodu
- stvaranje generacije mladih lidera u području zaštite prirode koji će postati pokretači promjena u svojim zajednicama.
Europske snage solidarnosti pružaju priliku mladima da doprinose društvu, volontiraju i rade za opće dobro. Naši će volonteri tijekom deset mjeseci graditi solidarnost prema prirodi svojim sudjelovanjem u istraživanju životinjskih i biljnih vrsta te poticanjem lokalne zajednice na uključivanje u edukativne i volonterske aktivnosti koje će za njih pripremati. Istovremeno to će im donijeti mnoge prilike za stjecanje iskustva i razvoj različitih vještina.
Volonteri već pripremaju mnoge edukativne materijale te sudjeluju u terenskim istraživanjima pa je tako volonterka Ivana
ovdje zabilježila svoje prve doživljaje u Sinju i iskustvo sudjelovanja u Noći muzeja. Pozivamo vas da pratite volontersko putovanje naših volontera na našem webu i na našim društvenim mrežama te čitate njihov
blog u kojem će vas upoznati sa svim zgodama i nezgodama svojih 10 mjeseci u Hrvatskoj.
