Budući da prepoznajemo povezanost slučajeva trovanja divljih i domaćih životinja, povremeno nas kontaktiraju vlasnici pasa ili mačaka koje je snašla ova nesretna sudbina te se žale na nefunkcioniranje procesuiranja zločina na terenu
Povodom slučaja trovanja psa na Mljetu, koje se dogodilo prije tjedan dana, udruzi Biom obratila se vlasnica usmrćenog psa i napomenula kako su slučajevi trovanja učestala pojava u mjestima Sobra i Zadublje. Prema navodu Velinke Buljan, u zadnja je dva mjeseca samo u Sobri otrovano najmanje 10 pasa i mačaka koji su imali vlasnike, te nekolicina mačaka bez vlasnika.
Slučajevi trovanja domaćih životinja i kućnih ljubimaca sve se češće pojavljuju u medijima te je jasno kako su i nekim sredinama uobičajena praksa iako je riječ o nezakonitoj praksi. Najčešće je riječ o nepoznatom počinitelju, no svakako treba pokušati pokrenuti istragu i stati na kraj ovakvim događajima.
“U sklopu Balkan Detox LIFE projekta želimo ukazati na razmjere problema koje trovanje ima na bioraznolikost. Budući je riječ o kaznenom djelu kroz projektne aktivnosti potičemo državne institucije u svim državama partnerima na Balkanu na procesuiranje ovih zakonski kažnjivih djela”, napominje Nera Fabijanić, stručna suradnica za zaštitu prirode u udruzi Biom. Prakse trovanja, kao što možemo vidjeti iz ovog primjera, nisu ograničene samo na divlje životinje, već su na meti i kućni ljubimci. Budući da prepoznajemo povezanost slučajeva trovanja divljih i domaćih životinja, udrugu Biom povremeno kontaktiraju vlasnici pasa ili mačaka koje je snašla ova nesretna sudbina te se žale na nefunkcioniranje procesuiranja zločina na terenu.
O svakom slučaju trovanja potrebno je informirati policiju, jer se radi o kaznenom djelu koje je u nadležnosti policije. Pritom treba napomenuti da amaterske istrage građana nisu valjane na sudu i takvim pristupom se ne može ništa konstruktivno ostvariti. Trovanje životinja zabranjeno je Zakonom o zaštiti životinja (čl. 4, st. 2, tč. 14), a propisana kazna za fizičke osobe je od 10 do 15 tisuća kuna. Također, trovanje je kažnjivo i Kaznenim zakonom (čl. 205, st. 1), a predviđena je kazna zatvora do jedne godine. U suradnji s policijom, treba im omogućiti uvid u mjesto događaja (na kojem, po mogućnosti ništa nije dirano do njihovog dolaska), ukazati im na otrovne mamce ako ste ih pronašli, dati im sve dostupne i točne informacije koje znate, predložiti svjedoke ukoliko postoje i, ukoliko oni zaključe da je potrebno, predati im svog otrovanog ljubimca radi provedbe daljnje obdukcije i toksikologije.
Ilegalno trovanje divljih životinja jedan je od većih problema očuvanja bioraznolikosti današnjice. Trovanje ima razorne učinke na populacije brojnih ugroženih vrsta poput ptica grabljivica, strvinara, velikih zvijeri,ali i drugih divljih životinja dovodeći do lokalnog i regionalnog izumiranja, a također sprječava povratak određenih vrsta u njihova izvorna staništa. Korištenje otrovnih mamaca nezakonita je praksa koja također predstavlja opasnost za javno zdravlje, kako počinitelja tako i nesavjesnih građana, svatko može doći u kontakt s izloženim pesticidima ili otrovnim mamcima u svojim zajednicama i može doći do trovanja ljudi i djece.
Nezakonita trovanja divljih životinja u našem okruženju izuzetno je teško kontrolirati i spriječiti jer se otrovne tvari mogu lako nabaviti i iskoristiti, što počinitelje potiče na ovu vrlo štetnu i ilegalnu metodu ubijanja životinja. Trovanje tiho ubija životinje, jer iznimno male količine mogu uzrokovati veliku smrtnost, a ukupno se svega oko 20% incidenata zabilježi ili prijavi.
Postavljanje otrovnih mamaca na otvorenom neselektivna je metoda usmrćivanja životinja. Ova metoda problematična je jer gotovo svaka domaća i divlja životinja koja proguta otrovni mamac ugine. Ako se otrov ne ukloni iz prirode, dolazi do cijelog niza povezanih trovanja i nerijetko ima više žrtava. Strvinari poput bjeloglavih supova mogu se hraniti na lešinama stradalih životinja te i sami doživjeti tragičan kraj, pri čemu više vrsta često postaje žrtvama ove vrlo štetne i protuzakonite prakse.
Divlje životinje ne poznaju političke granice, što znači da životinje koje progutaju otrovne mamce ponekad mogu prijeći u susjedne zemlje, tamo uginuti, potencijalno uzrokujući sekundarno trovanje i stvarajući začarani krug. Također, budući da je trovanje česta pojava u svim balkanskim zemljama, sa sličnim uzrocima, metodama i supstancama koje se koriste, ilegalna prekogranična trgovina zabranjenim supstancama predstavlja veliki izazov u sprječavanju širenja ovog nedjela koje ne prijeti samo divljim i domaćim životinjama, već i ljudima.
