Trening BirdID: Iz ljubavi prema pticama

Od svojih početaka u Hrvatskoj, jedinstveni trening prepoznavanja ptica BirdID okuplja zajednicu ljubitelja prirode. Iz godine u godinu, zanimanje raste, a osjećaj radosti i ponosa nakon svake generacije koja položi zahtjevan ispit je neprocijenjiv.

Kada je Magne Husby 2006. godine na Sveučilištu Nord pokrenuo BirdID program, vjerojatno se nije ni slutilo koliko će zanimanje biti u drugim zemljama, ali i u Hrvatskoj, za taj zanimljiv trening prepoznavanja ptica. Iako je prvenstveno nastao kao program koji će povećati broj volontera u akcijama praćenja i bilježenja ptica te poboljšati vještine identifikacije ptica, BirdID program je u online svijetu fantastičan alat s ogromnom bazom fotografija i snimaka glasanja ptica, a u ”offline” svijetu predstavlja zajednicu koja želi pridonijeti prirodi i njenom očuvanju. Od ‘obične’ web stranice za vježbanje prepoznavanja ptica, nastao je o program za učenje koji se polako počeo širiti u zemlje gdje promatranje ptica do tada nije bilo posebno popularno ili u kojima je bila svega šačica stručnjaka i ornitologa koji se time bave. U Hrvatskoj se trening BirdID provodi u različitim oblicima od 2016. godine, a iznjedrio je četri generacije koje su prošle puni program, čiji su rezultati impresivni.

Ornitologinje Iva Šoštarić i Biljana Ječmenica zaslužne su za stvaranje “naše” verzije treninga i cjelokupnog programa BirdID, jedinog takvog u Hrvatskoj. Uz pomoć i smjernice kolega, poman odabir lokacija za promtaranja ptica, brojne, praktične zadatke polaznicima te složenu organizaciju, dodale su i teorijski dio što je dodatno obogatilo program. Svake godine je prijavljenih polaznika bilo dva do tri puta više nego što je bilo mjesta u programu.

Puno novih ljudi smo uveli u ornitološku priču i potaknuli ih da se makar iz hobija bave pticama, sudjeluju u monitoringu ili na razne druge načine doprinesu zaštiti ptica, kaže pokretačica programa Iva Šoštarić.

Do sada su četiri generacije na razini države uspješno položile zahtjevan test norverškog sveučlišta. Ovakav, ali u manjem obujmu trening BirdID za posebne skupine zainteresiranih uspješno je proveden pet puta na Neretvi, tri na Učki i na Vranskom jezeru te jednom u Međimurju.

Kako izgleda jedan terenski dan treninga?

Doći na određenu lokaciju i uživati u promatranju ptica može svatko i velika nam je želja da se u taj prekrasan hobi zaljubi što više ljudi. No poučeni iskustvom, za zaista naučiti samostalno prepoznavati hrvatske vrste ptica prema izgledu i glasanju potrebno je uložiti mnogo vremena i truda. Iako nije potrebno predznanje o ptičjim vrstama, dobro je znati što znači promatrati ptice i imati volju za učenje. Bilo da su sudjelovali na nekim volonterskim aktivnostima, prepoznaju karakteristike staništa ili su aktivni ljubitelji prirode, do kraja treninga svatko će izaći sa novim setom vještina u prepoznavanju ptica. Ponekad, neki sudionici koji nisu imali predznanje o pticama istaknuli su se kao najbolji u generaciji.  

Dolaskom na teren, voditelji treninga pobliže pojasne stanište u kojem se nalaze i koje vrste je moguće očekivati. Dok jedan od voditelja prati ptice, drugi objašnjava što se radi, kako promatrati, na što obratiti pažnju i pomaže sudionicima u identifikaciji. Svakako prije dolaska na lokaciju, domaća zadaća polaznicima je proučiti priručnik za ptice i upoznati vrste koje obitavaju tamo gdje će biti trening.

Pomalo je kaotično, ali i lijepo! Jedan voditelj prati hoće li se pojaviti nova ptica, a u isto vrijeme se drugi posvećuje polaznicima. Nažalost, ptice nikog pa ni nas ne čekaju. Dođu i odu, a mi moramo brzo reagirati: pokazati pticu, ali polaznicima ne otkriti odmah koja je ili polako opisivati karakteristike kako bi sami zaključili o kojoj se vrsti radi, dodaje Iva.

Kad identificiraju pticu, slijedi upoznavanje s tom vrstom, njenim ponašanjem i ekologijom. U pravilu, takav pristup vrijedi i za prepoznavanje vrsta po glasanju. Polaznici su uključeni u svakom trentku treninga, opisuju, komentiraju, zajednički uče, nadopunjuju jedni druge, no ponekad i ispravljaju pogrešno prepoznate vrste. S vremenom svi postanu uigran tim, a polaznike se potiče i da pomažu jedni drugima, jer su zajednički rad i učenje na ovakvim terenima neprocjenjivi za sudionike, ali i za voditelje treninga.

 Bez obzira koliko neke vrste često vidim, jer mi je to posao, ptice i njihovo ponašanje me fasciniraju. Baš kao i dolazak na prekrasnu lokaciju, netaknuta priroda, pa i sunčeve zrake koje baš u tom trenutku tako lijepo prodiru i upotpunjuju kadar. Osjećaš se dobro zbog toga što radiš, a ljudi su tu jer žele biti tu i učiti o pticama. To je smisao cijelog programa i pravi užitak.

Učenje o ptičjem svijetu

Na poljoprivrednom staništu pored Zagreba, u Maloj Mlaci, sudionici zasigurno nisu očekivali vidjeti sivog ćuka kako sjedi na prozoru obližnje štale, dok su na Blatnici  vidjeli devedesetak jedinki crvenonoge vjetruše koje su u tom trenutku bile na selidbi prema svojim proljetnim gnijezdilištima, a za koje se ni voditelji nisu uopće nisu nadali vidjeti u tom broju. To je ljepota svakog odlaska na teren.

Močvarna staništa su meni osobno najdraža područja iako je svaka lokacija zanimljiva na svoj način i ima određeni šarm. Baš kao i Učka koja svima ostane u lijepom sjećanju. Kad završe teorijski i praktični dio, polaznici se i sami vraćaju na neke lokacije, uče i razvijaju se i dalje, što je odlično jer savladavanje prepoznavanja ptica iziskuje puno truda i energije, a to je tek početak.

Sudionici koji žele svoje znanje dalje razvijati i koristiti, nastavljaju biti aktivni u društvu, dolaze na organizirana promatranja ptica, pomažu početnicima koji tek otkrivaju ptičji svijet, ali i prijavljuju zločine protiv prirode kada imaju saznanja i na taj način brinu o prirodi. Neki od njih osmisle edukativan i zanimljiv sadržaj o pticama za druge, sudjeluju u volonterskim akcijama promatranja ili prebrojavanja ptica ili sami pokreću inicijative.

Program BirdID je velika stvar za mene jer na neki način predstavlja ono zbog čega sam dio neprofitnog sektora: daje prostor za stvaranje i mijenjanje stvari i trendova u društvu, slobodu u razmišljanju i osjećaj zadovoljstva zbog rada sa zajednicom. Mislim da smo ovim treningom općenito doprinijeli popularizaciji ptica i njihovom promatranju koja je do tada i nije bilo toliko prepoznatljivo. Učenje, a i zabava koja dolazi uz to, je nešto što gradi zajednicu ljubitelja prirode, oduševljeno kaže Iva.

Promatrati ptice danas može svatko. Svima su dostupne brojne mrežne stranice, besplatni alati, priručnici, aplikacije i baze fotografija, no za proces učenja ponekad je teško odvažiti se samostalno. Stoga je za početak odlično priključiti se besplatnim promatranjima koje Biom organizira vikendom. Ove ćemo godine naš standardni mjesečni program promatranja ptica za građane proširiti i izvan Zagreba, pa ćete nam se tako moći pridružiti u upoznavanju ptičjeg svijeta Garešnice, Daruvara, Križevaca i Blatnice!

Autentičnost, sloboda i jedinstven koncept, učinili su da trening BirdID traje svih ovih godina. Odlasci na terene, susreti s ljudima koji imaju istu viziju i međusobno se razumiju kada je riječ o prirodi te stalno učenje i podučavanje su inspiracija za nastaviti raditi s novim generacijama. Nagrada je jednako važna, nemjerljiv osjećaj zadovoljstva i iskustvo koje ostaje zauvijek.

Čevrta generacija, 2023. godina

U proljeće prošle godine organiziran je Trening BirdID za četvrtu generaciju koja je brojila dvadeset i pet polaznika. Zajedno su odradili petnaest predavanja i vježbi te obišli trinaest različitih lokacija, od Savice i Maksimira, jezera Ormorož, Blatnice, Male Mlake, Risnjaka i Učke, Paga i ninske solane do delte Neretve u Hrvatskoj. Ukupno su zabilježili 185 vrsta ptica!