Ornitološka zajednica, uz inicijativu udruge Biom iz Zagreba i Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode iz Osijeka ove je godine nominirala tri ptičje vrste koje konkuriraju za izbor Ptice godine 2025.
Svi ljubitelji ptica i prirode, zajedno sa članovima šire javnosti koji će to tek postati, pozivaju se da sudjeluju u izboru za Pticu godine. Ornitolozi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode (HDZPP) te udruge Biom nominirali su po jednu vrstu za ovogodišnji izbor.
Sudjelovanje u izboru ptice godine otvoreno je javnosti i zahvaljujući tome svi kojima je stalo do dobrobiti ptica, njihovih staništa i očuvanja bioraznolikosti u Hrvatskoj imaju priliku dati svoj glas za Pticu godine 2025. Kako sudjelovati? Na dnu je formular za glasanje, u kojem kliknite na jednu od tri nominirane vrste, najkasnije do 14. studenog 2024.
Odabrane vrste su:
Morski kulik
Morski kulik je maleni ćurlin koji nastanjuje niska, otvorena i vlažna obalna staništa. Ova vrsta rasprostranjena je od zapadne Danske, preko Sredozemlja i centralne Azije pa sve do Indonezije i Japana. Usprkos širokoj rasprostranjenosti i velikoj globalnoj populaciji morski kulici sadrže priču o izumiranju u vlastitom nazivu na engleskom jeziku. Još od 19. stoljeća ova vrsta poznata je kao Kentish plover, noseći ime po Kentu, engleskoj grofoviji u kojoj se gnijezdila sve do druge polovice dvadesetog stoljeća. Od tada je u Engleskoj viđan isključivo kao rijetka, negnijezdeća vrsta. Sve češće uznemiravanje gnijezda od strane ljudi pomiješano s globalnim promjenama klime i režima tekućica povijesno je smanjilo brojnost ove vrste, a iz istih razloga populacije morskog kulika smanjuju se i danas. U Hrvatskoj je prisutan na nekoliko lokaliteta u sjeverozapadnoj Dalmaciji i ušću Neretve s dvadesetak parova. Usprkos ponekad štetnim susretima s ljudima, morski kulik znanstvenicima pruža uvid u veliku varijabilnost ptica tijekom gniježđenja te odabira partnera i staništa. Ova naizgled skromna vrsta sada ima šansu biti odabrana za pticu godine i u nadolazećoj godini simbolizirati osjetljivu ravnotežu prirode pomiješanu s ljudskom dužnosti da ju štiti i razumije.
Bjeloglavi sup
Ovog velikog strvinara moguće je vidjeti u kliznom, sporom letu dok kružeći traži hranu na širem području creskog arhipelaga i Učke. Bjeloglavi supovi su druževne ptice te se mogu uočiti na tlu hraneći se strvinom kopitara i papkara. Osim zajedničkog hranjenja, supovi se i gnijezde kolonijalno, a tijekom doživotnih partnerstva oba roditelja dijele skrb o gnijezdu i ptićima. Gnijezdilišta u Hrvatskoj jedinstvena su zbog svojeg smještaja na strmim liticama nad morem. Zahvaljujući programima zaštite i povećanja populacije ove vrste brojnost bjeloglavog supa polagano se povećava. Usprkos sve većim brojevima gnijezdeće populacije ona je ipak samo djelić nekadašnje koja je protezala duž središnje Hrvatske i Slavonije.
Napuštanje tradicionalnog stočarstva uzrokovalo je smanjenje dostupnosti hrane i površine kvalitetnih staništa. S druge strane, elektrokucija i trovanje su ugroze koje prijete ovoj vrsti i danas. Odabir bjeloglavog supa za pticu godine podsjetnik je na njegov nekadašnji polagani let diljem Hrvatske, ali i na napore uložene u njegovo današnje očuvanje i oporavak.
Rusi svračak
Rusi svračak je ljetni stanar otvorenih poljoprivrednih područja u Hrvatskoj. Zanimljivo obojene mužjake moguće je vidjeti na stršcima različitih grmova, a prepoznatljivi su po crnoj očnoj prugi nalik maski i crvenkastosmeđem plaštu. Boravak na stršcima povezan je s potragom za hranom, odnosno daleko najpoznatijom karakteristikom ove vrste – predatorstvom. Svračci se hrane kukcima, manjim pticama, gušterima i glodavcima, a višak hrane često nabijaju na trnje grmova. Ovakvo specifično ponašanje služi im pri označavanju teritorija i odabiru partnera, a zbog njega je rod svračaka, Lanius, nazvan po latinskoj riječi za mesara. Baš kao i ostatak kandidata za pticu godine, populacije rusog svračka su u opadanju. Smanjenje površine prikladnih staništa posljedica je napuštanja tradicionalne poljoprivrede i sve češće uporabe pesticida. Neka područja, poput Engleske, trajno su izgubila svoje gnijezdeće populacije. Glas za ovu pjevicu predstavlja osvrt na njeno jedinstveno ponašanje i bogatstvo raznolikosti koje možemo očuvati brigom za gnijezdeće vrste.
