Ornitološka zajednica, uz inicijativu udruge Biom iz Zagreba i Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode iz Osijeka ove je godine nominirala tri ptičje vrste koje konkuriraju za izbor Ptice godine 2024.
Sudjelovanje u izboru ptice godine otvoreno je javnosti i zahvaljujući tome svi kojima je stalo do dobrobiti ptica, njihovih staništa i očuvanja bioraznolikosti u Hrvatskoj imaju priliku dati svoj glas za Pticu godine 2024.
Kako sudjelovati? Na dnu ove stranice nalazi se formular za glasanje, u kojem kliknite na jednu od tri nominirane vrste, najkasnije do 22. studenog 2023.
Suri orao istinski je simbol divljine, a možemo ga naći na čak četiri kontinenta – Afrika, Azija, Europa i Sjeverna Amerika. Vrhunski je grabežljivac, a kako bi na raspolaganju imao dovoljnu količinu hrane pojedini parovi imaju velike teritorije, katkad i više desetaka kilometara kvadratnih. Okretan je i snažan grabežljivac, koji je u stanju ubiti životinje i znatno krupnije i teže od sebe. Poznati su tako napadi na krupne vrste ptica poput labudova i ždralova, ali i sisavce poput kojota, divokoze i srne. Poput drugih krupnijih ptica grabljivica i suri je orao dugovječna vrsta pa su u prirodi zabilježene jedinke starije od 30 godina. Proces odrastanja traje pet godina nakon čega jedinke ove vrste postaju spolno zrele. Skrasit će se možda i na dugi niz godina s jedinkom suprotnog spola na odgovarajućem teritoriju. Danas je suri orao u Hrvatskoj sve ugroženija vrsta. Uz postojeće prijetnje krivolova, trovanja olovom zbog korištenja olovne municije u lovu te drugih oblika trovanja, gubitak staništa je ono što danas najviše prijeti ovoj vrsti. S jedne strane otvorene površine bez šume na kakvim ova vrsta lovi postepeno nestaju uslijed zarastanja, a s druge strane sve je veći pritisak postavljanja obnovljivih izvora energije u područje rasprostranjenja ove vrste u Hrvatskoj, odnosno u područje primorskog i gorskog dijela Hrvatske.
Gačac spada među naše zamjetljivije, graktavije susjede koji nisu uvijek omiljeni među građanima. Radi se o vrsti iz porodice vrana koju prepoznajemo po perju posve crne boje s ljubičasto-plavim odsjajem te ušiljenom, sivom kljunu. Poput svojih srodnika iz iste porodice, ističe se iznimnom inteligencijom, složenim društvenim odnosima te sposobnošću prijenosa znanja i iskustva svojem pomlatku. Društvena je no iznenađujuće plaha ptica, koju često zatičemo u jatima na poljima, gdje se uglavnom hrani kukcima, sitnim kralješnjacima i biljnim materijalom. Njegova se društvenost odražava i na način gniježđenja – za gačce kažemo da su kolonijalna vrsta jer gnijezde u skupinama, pa tako na mjestima gniježđenja možemo vidjeti gusto načičkana gnijezda u prozračnim krošnjama visokih stabala. Tijekom posljednjih pedesetak godina gačci su se počeli u povećanom broju gnijezditi u gradovima, a upravo njihov društven način gniježđenja (te buka i nered koji ga prate) predstavljaju izazov drugim sugrađanima. U gradovima pronalaze zaštitu od progona (konkretno lova i uništavanja kolonija), dok hranu pronalaze na otvorenim površinama u okolici gradova. Prateći njihovu brojnost u gradovima mogli bismo zaključiti da im se brojnost povećava, no događa se upravo suprotno. Gačaca je sve manje, o čemu svjedoči njihov status ugroženosti prema listi IUCN-a, koji se u posljednjih pet godina promijenio s „najmanje zabrinjavajuće“ na „gotovo ugroženu“ vrstu. Nužno je stoga strateški pristupiti suživotu s gačcima, oblikovati gradski prostor kako bismo smanjili sukobe s građanima te raditi na osiguravanju i zaštiti mjesta za gniježđenje podalje od ljudskih naselja. Na ovaj način se borimo protiv gubitka još jedne nekada česte i široko rasprostranjene vrste važne za otvorena staništa.
Bijela roda je jedna od najpoznatijih naših ptica gnjezdarica selica jer je svojom veličinom i izgledom jedinstvena i jer svoja velika gnijezda radi na krovištima i električnim stupovima u ljudskim naseljima. Mjesto gniježđenja je usko povezano sa staništima za ishranu jer se hrani na vlažnim livadama i pašnjacima, poljoprivrednim površinama i plitkim močvarama. Unatoč tome, u nas gnijezdi samo u sjevernim, nizinskim dijelovima Hrvatske, dok je nema u planinskim i mediteranskim krajevima. Upravo upotreba pesticida i intenzifikacija poljoprivrede, koje dovode do nestanka staništa i njenog plijena, predstavljaju glavni uzrok ugrožavanja gnijezdeće populacije, dok je krivolov duž seobenog puta, osobito na Bliskom Istoku, jedan od glavnih negativnih faktora tijekom seobe. Tijekom 2024. godine provodit će se pan-Europski cenzus gnijezdeće populacije ove vrste, koji se tradicionalno održava svakih deset godina. Prije 10 godina u Hrvatskoj je gnijezdio 1741 par bijelih roda te se gnijezdeća populacija smatra stabilna.
