Od sedam točaka koje smo posjetili, na tri smo pronašli stradale ptice, što i nije mali broj
U ožujku se na Cresu održala edukacija volontera za monitoring elektrokucije u sklopu projekta LIFE SUPport. Iako su napravljene različite mjere zaštite na stupovima koje je poduzeo HEP-ODS d. o. o. u suradnji s udrugom Biom, stradavanja ptica od posljedica strujnog udara se i dalje dešavaju, što iziskuje potrebu za provođenjem daljnjih mjera i redoviti monitoring. Upravo je elektrokucija tj. stradavanje od strujnog udara i dalje jedan od značajnijih uzoraka smrtnosti bjeloglavih supova na otoku Cresu. Uz bjeloglave supove, najčešće su žrtve strujnog udara gavranovi (Corvus corax), galebovi (Laridae), vjetruše (Falco tinnunculus) i škanjci (Buteo buteo), uglavnom ptice s većim rasponom krila, a u što smo se i sami uvjerili radeći ovaj monitoring.
Prvi dan edukacije započeo je s predavanjem u kojem smo upoznati s problemima koje elektrokucija donosi, ali i s tehničkim dijelom kojeg je bitno razumjeti. Kako bi bili kompetentni za proveđenje monitoringa prvo je bitno naučiti prepoznati kakvi sve tipovi stupova postoje, kao i anatomiju „glave“ stupa tj. kako sve vodiči mogu biti raspoređeni. Postoji nekoliko rasporeda vodiča, a najčešći su oni u obliku game (a), delte (b) i jele(c).
Najopasniji stupovi su tipa delta i gama jer je udaljenost između vodiča mala pa ptica koja sleti na dalekovod zatvori strujni krug jer krilima premosti dva vodiča koja su pod naponom (1) ili dodirne vodič pod naponom i uzemljenje (2).
Kada smo prošli kroz teorijske osnove, bili smo spremni na odlazak na teren. Nakon noćenja u centru za bjeloglave supove i posjetu njihovom oporavilištu, imali smo ih priliku vidjeti i izbliza. Vidjeti tako veliku i posebnu pticu ostavlja popriličan utisak, a znajući da je otok Cres jedno od posljednjih mjesta gdje se oni gnijezde u Hrvatskoj, želja za znanjem i sudjelovanjem u njihovoj zaštiti se još više produbila. Terenski dio se sastojao od 7 pokaznih točaka u sklopu kojih su se nalazili kritični stupovi, ali i oni stupovi koji su primjer dobre prakse, na kojima su postavljene barijere za sprječavanje slijetanja ptice ili imaju postavljene prečke na koje ptica može sletjeti.
Obilaskom prve točke dobili smo uvid u razlike između “gama” i “delta” stupova, a dolaskom do druge točke, nažalost, dobili smo i uvid u to kako izgleda stradala ptica od posljedice elektrokucije.
Točno ispod stupa s vodičima u obliku game, naišli smo na stradalog gavrana. Ono što je potrebno napraviti kada se naiđe na stradalu pticu je skupiti njezine ostatke i ukloniti je dalje od stupa kako prilikom slijedećeg monitoringa ne bih opet naišli na istu stradalu pticu i kako ne bih došlo do zabune. Nažalost, uz ovog stradalog gavrana, obilaskom točaka naišli smo na još dvije stradale ptice, jedinku još jednog gavrana i jedinku galeba.
Galeb je pronađen u grmlju pokraj stupne trafostanice, a gavran ispod stupa oblika jele.
Vodiči koji idu u obliku jele smatraju su nešto sigurnijim od gama i delta oblika, međutim ovo je primjer da, iako je sigurniji, to svakako ne znači da i ovaj oblik ne uzrokuje stradavanje ptica.
Od sedam točaka koje smo posjetili, na tri smo pronašli stradale ptice, što i nije mali broj. Dva dana edukacije na Cresu su se pokazala prilično korisna. Na terenu smo uspjeli vidjeti sve primjere onog naučenog od dana prije, što je pružilo bolji uvid i shvaćanje teme, ali i dalo dobre smjernice za provedbu samostalnog monitoringa. Pod pojmom samostalni monitoring se zapravo misli na monitoring u paru, jer se u provedbu monitoringa ovog tipa nikada ne smije ići sam!
Ono što možemo potvrditi je da kada krenete u monitoring sa svojim partnerom i kada možda ne bude stručnog vodstva na terenu, svakako znajte da niste sami. Bjeloglavi supovi su tu, konstantno iznad vas, motre i lebde na termalima zraka, baš kao što su to činili i tog dana za vrijeme našeg terena.
piše: Ivana Lokas
