Pastoralizam je jedan od onih izraza koji su u suštini jednostavni, a gdje se s druge strane možemo s lakoćom zaplesti u svijet kompleksnih definicija i određivanja. Zajedničko svim definicijama pastoralizma je to da se radi o sustavima uzgoju stoke i koja napasuje travnjake. To je tema koja zbog krize sustava proizvodnje hrane, potrebe očuvanja travnjaka i sve snažnijih utjecaja klimatskih promjena postaje sve važnija. Nadolazeću 2025. godinu UN je prolasio godinom pastoralizma, čim će se staviti još veći naglasak na promicanje važnosti ove teme.
Početkom lipnja CIHEAM (International Centre for Advanced Mediterranean Agronomic Studies) je Španjolskoj u Zaragozi organizirao kurs pod nazivom Innovations For Sustainable Mediterranean Pastoral Systems, koji je okupio mlade stručnjake i znanstvenike s mediteranskog područja, na kojem smo i mi sudjelovali.
Proizvod pastoralnih sustava osim iznimne kvalitete imaju poseban identitet – njihovim stvaranjem stvara se i nezamjenjiva korist za održavanje pašnjaka i njihove biološke raznolikosti. U modernom vremenu pastoralizam daje rijetku priliku mladim ljudima koji su rođeni u ruralnim sredinama da u njima i ostanu, da imaju posao i da njime pridonose da njihova sredina ostane tradicionalna i održiva.
Zaragoza je glavni grad pokrajine Aragon i neraskidivo je povezana sa ekstenzivnim stočarstvom. U 12. stoljeću kralj Alfonso svim stočarima iz Zaragoze daje pravo korištenja pašnjaka bez naknade što je privuklo velik broj pastira i stoke. Ogroman broj pastira i stoke doveo je do potrebe za regulacijom napasivanja i drugih prava koja su imali stočari, kada nastaje i “Casa de Ganaderos de Zaragoza” (1218), što je jedna od najdugovječnijih institucionalnih udruženja u Europi. Ovo udruženje imalo je neviđenu moć koja je uključivala pravo sudskog procesuiranja svih kriminalnih i pravnih sporova koji se tiču stočarstva, koja je uključivala i određivanje smrtnih kazni, što najbolje dočarava koliki je značaj imalo stočarstvo u tom trenutku povijesti.
Cilj kursa Sharing the knowledge, feeding the future vrlo je jedinstven, jer je za razvoj i osnaživanje pastoralizma ključno je obrazovati i podizati kapaciteti ljudi. Resursi za modernizaciju i potporu ekstenzivnom stočarstvu u dobroj mjeri već postoje tako da naš problem nije osigurati sredstva već osigurati da se ona koriste dobro. Zato je misija ove organizacije ulagati u obrazovanje i podizanje kapaciteta budućih stručnjaka koji će znati na koje dobre prakse i inovacije treba koristiti dostupna sredstva.
Kurs je okupio predstavnike iz zemalja Medeiterana i dao je obuhvatan pregled tema
- Različiti pastoralni sustavi na Mediterananu
- Tradicije i inovacije u pastoralizmu
- Održivost pastoralnih sustava
- Utjecaji pastoralizma na prirodu i okoliš
- Društveni i politički aspekti u pastoralizmu
- Promocija pastoralizma
Iako se njihovi društveno i politički veoma razlikuju, u smislu pastoralizma mediteranske zemlje se više manje sve suočavaju s istim izazovima koji dovode do socio-ekonomskih problema, pristupu tržištu, i odlasku mladog stanovništva. Najveći problem je što je pastoralizam izjednačen s intenzivnim tipovima proizvodnje, gdje je očito da EU još uvijek nema dovoljno snažnu viziju o pastoralizmu i koristima koje održavanje pašnjaka ispašom stvara za cijeli ekosustav i društvo.
Pastoralni sustavi tradicionalno počivaju zajedničkim radom obitelji, a taj način rada u posljednje vrijeme prolazi značajne promjene. Obitelji se sve teže i rjeđe orijentiraju pastoralizmu, a radnu snagu sve više nadomještaju pomoćni radnici, koji su najčešće emigrirali iz drugih dijelova svijeta. Pastoralizam je kompleksan sustav pogotovo kad se sagledava u ekonomskom kontekstu, jer se ne može promatrati samo u kontekstu profita već ukupne vrijednosti koje stvara za društvo i prirodu.
Pastoralni sustavi evoluiraju i kroz povijest su pokazali vrlo učinkovite mogućnosti prilagodbe. U posljednjih nekoliko godina pastoralni sustavi diljem Mediterana nalaze se krizi koja ugrožava tisućljetnu tradicija napasivanja, tradicionalno znanje i nematerijalnu kulturnu baštinu. Patoralizam će se bez sumnje modernizirati prema novim izazovima, onim induciranim, koje su stvorile neadekvatne politike, ali i onim prirodnim nad kojima kontrole gotovo pa i nemamo.
Pastoralizam je u Španjolskoj jako važan i vrijedi istaknuti neke od inovacija kojima se rade pomaci prema njegovom očuvanju. Pastirske škole su vrlo zanimljiva i rasprostranjena inicijativa kojima se reagira na problem da u pastoralnim sustavima stočara sve više nestaje, a novih mladih osoba koje bi ih zamijenili ili koji bi kao pomoćni radnici radili na farmama jednostavno nema.
Pastirske škole prenose tradicionalno znanje novim generacijama, mladima, želeći ih motivirati i iz prve ruke pružiti osnovna znanja potrebna za bavljenje ekstenzivnim stočarstvom. Program u pastirskim školama traje oko četiri mjeseca, a u njima su stariji i iskusniji stočari mentori mlađim polaznicima koji uče kroz razgovor i praksu. Slično pastirskim školama, osnovane su i škole kojima se prenose znanja o izradi sira, a polaznici imaju priliku učiti i usavršavati cjelokupan proces proizvodnje sira nakon čega će dobiti certifikat i moći samostalno raditi kao proizvođač.
Španjolska nam daje i odlične primjere u promjeni percepcije o utjecaju ekstenzivnog stočarstva na održavanje pašnjaka i korištenju ispaše za osiguravanje usluga ekosustava. U posljednjih nekoliko godina Španjolska, kao i druge zemlje Mediterana, ima ogromnih problema sa požarima u prirodi a neka od rješenja već se nalaze u stočarskoj tradiciji. Fire flocks su stada koza s posebnim zadatkom protupožarnog djelovanja. U ovom sustavu zadatak stočara je stadima koza napasivati područja koja su označena kao rizična za širenje vatre, a koze taj rizik smanjuju brstenjem niskog raslinja i stabala odnosno smanjivanjem gorive biomase.
