Visoki upravni sud odbacio je žalbu udruga Biom, Sunce i Zelena akcija protiv projekta vjetroelektrane Senj, a prije mjesec dana susjednu vjetroelektranu Vratarušu II. isti je sud osporio jer nije ocijenjen utjecaj te vjetroelektrane upravo s vjetroelektranom Senj
Visoki upravni sud odbacio je žalbu udruga Biom, Sunce i Zelena akcija protiv projekta vjetroelektrane Senj. Na ovaj način su okončani sporovi koji traju više od sedam godina između Ministarstva zaštite okoliša i energetike i Udruge BIOM oko tri projekta izgradnje vjetroelektrane Senj na području ekološke mreže Natura 2000 u blizini grada Senja, javljaju iz Udruge Biom kojoj je koncem kolovoza dostavljena odluka Visokog upravnog suda (VUS).
Zadnji spor udruge Biom zbog vjetroelektrane Senj, kojem su se pridružile udruge Sunce i Zelena akcija pokrenut je 2018. godine.
U tom trenutku investitor u projekt izgradnje vjetroelektrane Senj, koji je započeo 2013. godine, postaje kineska državna tvrtka Norinco International Cooperation koja kupuje većinski udio u trgovačkom društvu Energija projekt koji razvija ovu vjetroelektranu od početka.
Sličnost s kontroverznom vjetroelektranom Krš-Pađene
Kineska kompanija 2018. preuzima lokaciju i projekt, ali planira graditi drukčiji projekt od dvije ranije verzije za koje je provedena ocjena utjecaja na okoliš. Tada ministarstvo odlučuje da za navedenu vjetroelektranu, unatoč zakonskoj obvezi, nije potrebno provesti niti jedan postupak ocjene utjecaja na okoliš, iako se radi o projektu koji je po snazi veći čak i od kontroverzne vjetroelektrane Krš-Pađene. Štoviše, ministarstvo je tu odluku donijelo u tajnosti.
Da ima sličnosti s vjetroelektranom Krš-Pađene, pokazuje i činjenica da ovakva odluka nije donesena odmah, već je ministarstvo prvo donijelo odluku da je potrebno provesti postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš, koju je manje od dva mjeseca kasnije, bez ikakvog obrazloženja, promijenilo u odluku da nije potrebno provesti nikakav postupak ocjene.
Niti mišljenje ministarstva, niti kasnija lokacijska dozvola nisu javno objavljene, već su udruge pukim slučajem, kroz medijske napise, saznale da je projekt krenuo u izgradnju. Iz tog razloga su se i odlučile na tužbu, jer smatraju da se u suprotnome otvara prostor da se o bitnim projektima koji mogu imati značajne utjecaje na okoliš odlučuje iza zatvorenih vrata bez pristupa javnosti.
Ministarstvo zanemarilo mišljenja stručnih tijela
Visoki upravni sud je odbacio žalbu okolišnih organizacija zbog proceduralnih razloga zauzimajući stav da zakon ne daje pravo udrugama da osporavaju odluku koja se donosi u formi mišljenja.
Podsjetimo, Biom je još 2014. godine podnio prvu tužbu za vjetroelektranu Senj budući da u tada provedenom postupku procjene utjecaja na okoliš nisu utvrđeni mogući utjecaji na iznimno rijetku i strogo zaštićenu pticu grabljivicu suri orao, koja se gnijezdi na lokaciji zahvata. Štoviše, u toj studiji utjecaja na okoliš, koja je podloga i za sve kasnije izmjene ovog zahvata, pa tako i ovaj zadnji, navedeno je da suri orlovi uopće ne koriste lokaciju zahvata.
Od 2013. do danas ministarstvo nije uvažilo mišljenja svojih stručnih tijela i vodećih institucija za zaštitu ptica o štetnosti ovog projekta. Iako su i stručno tijelo ministarstva i Zavod za ornitologiju Hrvatske akademije za znanost i umjetnost, vodeća znanstvena institucija za zaštitu ptica u Hrvatskoj, dijelili stav Bioma o važnosti lokacije zahvata za očuvanje prirode i potencijalnoj štetnosti vjetroelektrane Senj, projekt vjetroelektrane Senj se nastavio dalje razvijati.
Neujednačena sudska praksa i ograničen pristup pravosuđu
Kad je kineska kompanija preuzela lokaciju s planom gradnje drugačijeg projekta vjetroelektrane, ministarstvo je donijelo odluku da uopće nije potrebno provesti okolišne postupke, jer po mišljenju ministarstva vrijede dozvole izdane u postupcima pokrenutim prije ulaska Hrvatske u EU za ovu vjetroelektranu. “Ovdje je bitno napomenuti da je cijeli postupak prošao mimo službi ministarstva nadležnih za zaštitu prirode, pa tako i stručnog tijela ministarstva, što je vidljivo iz činjenice da dokumentacija koja se po zakonu objavljuje na web stranici ministarstva ovom prilikom nije objavljena. To znači da je u Hrvatskoj moguće da jedan tako veliki zahvat kao što je vjetroelektrana Senj prođe cijeli postupak za dobivanje lokacijske i građevinske dozvole bez da se uključi sektor zaštite prirode. Navedeno je, naravno, protivno i direktivama EU i zakonodavstvu RH, te su stoga udruge uložile tužbu”, komentirala je Željka Rajković iz Bioma.
Nakon što je Upravni sud u Rijeci ekspresno, u manje od mjesec dana, odbio tužbu ove tri udruge, udruge su se na odluku suda u Rijeci žalile Visokom upravnom sudu. Visoki upravni sud je odbio argumentaciju suda u Rijeci, ali je isto tako i odbacio tužbu udruga. Da stvar bude zanimljivija, prije mjesec dana, susjednu vjetroelektranu Vratarušu II. isti sud je osporio i tražio da se okolišni postupci ponovo provedu, i to jer nije ocijenjen utjecaj te vjetroelektrane upravo s vjetroelektranom Senj.
Željka Leljak Gracin iz udruge Zelena akcija komentirala je presudu: “Ova odluka nam, nažalost, pokazuje kako je u Hrvatskoj pristup pravosuđu u pitanjima okoliša i dalje vrlo ograničen i ne samo da tapkamo u mjestu, nego čak i nazadujemo. Sudovi su ona zadnja stepenica na kojoj je moguće zaustaviti neki projekt štetan za okoliš i prirodu, a ako oni to ne počnu raditi, tada će biti još mnogo projekata poput VE Senj i VE Krš Pađene.”
Ivana Krstulović Baković iz udruge Sunce: “Okolnosti predmeta ukazuju i na neujednačenu praksu upravnih sudova u RH, što je pogubno za osiguravanje ozračja pravne sigurnosti. Osim ignoriranja prava javnosti za sudjelovanjem, u ovom predmetu svjedočimo stvaranju kontradiktorne sudske prakse istog suda glede potrebe procjene kumulativnog utjecaja svih postojećih i planiranih zahvata na okoliš. Ako sagledamo razmjere štetnih posljedica koje mogu prozročiti dva ili više zahvata kombinirano, stvara se poprilično zabrinjavajući scenarij.”
