Sunčan vikend u travnju iskoristili smo za posjet Livanjskom polju zajedno s partnerima projekta Obnavljanje i očuvanje malih slatkovodnih ekosustava krških planina u Mediteranu, lokalnim stočarima s Dinare, učenicima Gimnazije Dinka Šimunovića u Sinju i našim članovima udruge.
Na vidikovcu Ćaićki lakat s kojeg se pruža pogled na prostrano Livanjsko polje, s dalekozorima oko vrata čekaju biolozi Biljana Topić i Goran Topić iz Ornitološkog društva Naše ptice. Njihovo Društvo upravo na Livanjskom polju provodi projekt „Održiva budućnost za slatkovodni ekosistem Livanjsko polje u Bosni i Hercegovini“. Nakon tople dobrodošlice i upoznavanja, biologinja Biljana sa žarom je ispričala o jednom od najvećih krških polja na svijetu i najpoznatijih krških polja u Bosni i Hercegovini.
Livanjsko polje smjestilo se između planinskih masiva Dinare i Kamešnice, Šatora, Cincara i Tušnice koje ga štite od vanjskih utjecaja. Često opisano kao prostrana ravnica, polje se nalazi na oko 700 mnv što ga čini i jednim od viših polja u Europi zbog čega su zime umjerene, a ljeta suha i veoma topla. Ujedno je i najveće vlažno stanište u Bosni i Hercegovini na kojem obitavaju značajne populacije rijetkih ptica; kosca Crex crex, eje livadarke i bukavca Botarus stellaris. Brojne rijeke-ponornice, prisutni su u Livanjskom polju, poput Sturbe, Bistrice, Žabljak koji su jedini stalni vodotokovi u Livanjskom polju, a one se spajaju i grade Plovuću.
Koliko je Livanjsko polje i njegova bogata bioraznolikost važna za poljoprivredne kulture, najbolje znaju uspješni lokalni poljoprivrednici kojima stižemo u posjet.
Mirisni med i crvene kravice
Cesta uz rub polja vodi ka naselju Čaić do obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva Hrga. Domaćin, pčelar Tadija Hrga raširenog osmijeha dočekuje sudionike. Uz čašicu domaće medice, Tadija je ispričao o tradiciji bavljenja pčelarstvom u obitelji. Prvo je njegova baka krenula s proizvodnjom meda na starinski način, tada jedini poznat s pletarama i dubarama, a danas Tadija sa svojom obitelji gradi kušaonicu meda i ostalih proizvoda, edukativnu stazu o medu, kao i muzej pčelarstva na otvorenom.
Dok kušaju med od vrijeska, livadne cvjetnice i lipe, Tadija opisuje proizvodnju meda te posebno naglašava kako svoje košnice ne seli prema cvatnji, odnosno paši. Veliko zanimanje izazvala je buduća api-soba, drvena koliba u koju su ugrađene poluotvorene košnice s mrežicom kako bi ljudi mogli unutar te sobe udisati zrak iz košnice prirodno obogaćen s peludi i aromama cvjetova i meda.
Na Tadijinom imanju zatekli smo volontere udruge Dragodid koji su prionuli obnavljanju dugačkog suhozida, a koji će zaokružiti medenu priču u nastajanju. Izletnici, a posebno najmlađi imali su priliku pitati sve što ih zanima o obnovi i slaganju suhozida i njegovom stapanju s prirodom.
Nakon kratkog odmora, put nas vodi po bilom putu na vrh brežuljka u Podhumu. Na bali sijena mirišu domaći uštipci, a domaćin Mate Omazić nas spremno dočekuje. Kasnije saznajemo da je naš autobus prvi koji je prošao krivudavim makadamskim putem do ove drugačije, farme crvenih krava. Domaćin i vlasnik, Mate Omazić ispričao je svoju poduzetničku priču o tome kako je zajedno sa suradnicima osnovao Farmu Podhum i prionuo revitalizaciji zapuštenih pašnjaka oko Livna. Farma Podhum prva je uvela uzgojnu pasminu krava salers koja je iznimno otporna i prilagođena ekstenzivnom uzgoju u brdsko-planinskom području. Robusne i velikih rogova, odlično se brane od vukova i ostalih predatora, a ženke imaju izražen majčinski instinkt. Od nepreglednih hektara šikare i bez prethodnog znanja o stočarstvu, do danas kada Matina relativno mlada farma sada broji dvjestotinjak grla o kojima danonoćno brine, prošlo je svega osam godina. Iako nema klasičnu štalu jer krave borave na otvorenom cijelu godinu, Mate je posložio cijeli sustav vodovoda, pojilica, korištenje obnovljivih izvora energije i mehanizacije. Ljeti krave borave u Livanjskom polju, a zimi su u planini kada je i vrijeme njihovog teljenja što je Mati posebna radost kada ugleda novo mlado kako šeće uz majku. Naime, ove krave imaju najšire zdjelično dno zbog čega su im teljenja vrlo laka i gotovo bez potrebe za veterinarskom asistencijom. Za farmu kaže da ništa u njoj nije došlo preko noći, no cilj mu je da u sljedećih deset godina ona bude primjer dobre prakse u poljoprivredi, ali i prva i najbolja farma u Bosni i Hercegovini. Poljoprivreda se uči iznova, dodaje Mate, a lokalni stočari s druge strane Dinare mu to i potvrđuju.
Na povratku
Napunjenih baterija za novi radni tjedan i inspirirani poduzetničkim pričama vraćamo se kući uz Buško jezero ili more kako mu domaćini tepaju. S prikrajka jezera izviruje dio Kraljičinog nasipa i predivne plaže, a Biljana i Goran za kraj druženja pričaju o važnosti ovog akumulacijskog jezera za stanovništvo, susjednu Hrvatsku, ali i prirodu. Također, Buško jezero je jedno od najvećih umjetnih jezera u Europi, bogato je ribljim fondom. Prostor današnjeg jezera prije njegove izgradnje činile su livade i pašnjaci koji su osiguravali sijeno za stoku i ovce, dok su bliže naseljima bile smještene oranice na kojima su se uzgajale razne žitarice i povrće. Za vrijeme velikih jesenskih i zimskih kiša polje je većim dijelom bilo poplavljeno a zimi i zaleđeno. Kad bi se led sa dolaskom proljeća otopio na ovom dijelu polja bi se pojavilo veliko blato pa čitav ovaj ogroman i divan prostor nosi naziv Buško blato.
Za kraj nam ostaje zajednička fotografija s prekrasnim plavetnilom i zelenim vizurama u daljini. Ovakav obilazak, gostoprimstvo i odmor valja ponoviti, pa ćemo doći opet!Jednodnevni izlet i upoznavanje s primjerima dobre prakse u susjedstvu organiziran je u sklopu projekta Obnavljanje i očuvanje malih slatkovodnih ekosustava krških planina u Mediteranu koji je financiran od DIMFE fondacije. Osim nas, Udruge Biom, na projektu sudjeluju Javna ustanova Park prirode Biokovo, Javna ustanova Nacionalni park Sjeverni Velebit, Javna ustanova Park prirode Učka te Hrvatske šume. Cilj projekta je obnova malih slatkovodnih ekosustava na krškim planinama, na kojima lokve i bunari predstavljaju važne točke bioraznolikosti te neprocjenjivu kulturnu baštinu lokalnih zajednica.
