Manifest organizacije BirdLife Europe uoči izbora za Europski parlament 2024.

A. ZAŠTO EUROPLJANI MORAJU GLASATI

Ekološka kriza danas je neosporna činjenica. Katastrofalne vremenske nepogode nižu se jedna za drugom, a novi temperaturni i oborinski rekordi ruše se sve brže. Jednako vrijedi i za kolaps bioraznolikosti: od ptica i pčela do morskih organizama ljudsko djelovanje rapidno uništava nevjerojatno bogate temelje koji naš planet istodobno čine prekrasnim i pogodnim za život. Znanost nam također govori kako se vrijeme za reakciju u kojem bi se mogla izbjeći nepopravljiva šteta rapidno smanjuje. Pandemija bolesti COVID-19 pokazala je razorne posljedice narušenog odnosa s prirodom na pojedinačnoj razini, ali i za društvo u cjelini. Također je mnoge natjerala da shvate koliko je doticaj s prirodom važan za našu mentalnu dobrobit. Zaustavljanje ljudskog utjecaja na klimatske promjene i obnova zdravih, bogatih bioraznolikih ekosustava najvažniji su zadaci koji nam predstoje želimo li spasiti civilizaciju. To zahtijeva korjenite promjene svih ekonomskih sektora i ujednačen napor svih nas. Ekološka transformacija društva može i mora ići ruku pod ruku sa socijalnom pravdom.

Problemi s kojima se suočavamo su globalni. Premda je lokalno djelovanje ključno, potrebne promjene ne možemo donijeti ako ne promijenimo temelje: društvena pravila, kao i politike i javnu potrošnju koji oblikuju našu ekonomiju. Problemi su preveliki da bi se mogli riješiti isključivo na nacionalnoj razini. EU je najveća svjetska ekonomija, najveće demokratsko društvo i naša najbolja šansa za primjenu rješenja koja će imati relevantan utjecaj. EU ima i ključnu ulogu u multilateralnim pregovorima o prirodi i klimi. Jednako tako, ukupan ekološki otisak EU-a je velik, trenutačno je dvostruko viši od biokapaciteta koji je dostupan u regiji, što znači da ukupne potrebe regije za ekološkom robom i uslugama uvelike premašuju kapacitet njezinih ekosustava za proizvodnju korisnih bioloških proizvoda i apsorpciju ugljičnih emisija. Tako velik ekološki deficit poguban je za prirodu unutar, ali i izvan EU-a.

Godine 2019. EU je pokrenula Europski zeleni plan, pionirski pokušaj da svoju ekonomiju odvratimo od ekološke degradacije i utrke za kratkoročnim interesima, odnosno da se usmjerimo prema izgradnji otpornog i pravednog društva koje može uspostaviti ravnotežu s prirodnim svijetom. No Europski zeleni plan ostao je nedovršen projekt. Mnoge zakone i politike potkopali su oni interesi kojima je cilj profitirati od katastrofalne pat-pozicije. U mnogim slučajevima dobri europski zakoni loše se provode na nacionalnim razinama, a njihovo je kršenje prečesto. Premda je EU uložila značajne ekonomske resurse kako bi poduprla ekonomiju suočenu s financijskom krizom i pandemijom, uglavnom je podbacila u korištenju svoje financijske moći da bi pokrenula nužnu ekološku transformaciju.

Predstojeći izbori za Europski parlament odlučit će sudbinu Europskog zelenog plana. Ne možemo si priuštiti da odstupimo. Europljani moraju izabrati političare koji će staviti opće dobro ispred svih osobnih interesa, rukovoditi se znanošću i pokazati vodstvo koje će se moći izravno suočiti s krizom. Građani imaju jedinstvenu priliku oblikovati vlastitu budućnost. Pozivamo sve građane da glasaju, da utječu na izbore dajući glas za kandidate koji obećavaju da će provesti konkretnu ekološku transformaciju koja je potrebna da bi Europa preživjela.

B. ŠTO TRAŽI BIRDLIFE

Vjerujemo da se EU u tom kontekstu mora usredotočiti na prioritete koji se tiču šire slike. Sljedeća tri cilja smatramo ključnim prioritetima:

I. Snažna podrška nastavku Europskog zelenog plana

II. Ulaganje u pravednu tranziciju

III. Osnaživanje pravde i demokracije

 

I. Snažna podrška nastavku Europskog zelenog plana

Unutar ovog cilja BirdLife Europe definirao je podskup od tri teme u kojima vidimo potrebu za transformacijama ključnih politika vezanih za prirodu, klimu i stanovništvo.

1. Obnova prirode širokih razmjera

Spašavanje vrsta od izumiranja i očuvanje posljednjih prirodnih staništa na našem kontinentu spada u najveće uspjehe EU-a. Direktiva o pticama i Direktiva o staništima (Direktive o prirodi), odnosno paneuropska mreža zaštićenih područja Natura 2000 i EU Program LIFE razlog su zašto su ždralovi, plamenci, orlovi, vukovi i bizoni ponovo prisutni diljem Europe. No zaštita prirode ostaje nedovršen posao zbog loše provedbe zakona, a u stvarnosti stroga zaštita zapravo ne postoji. Moćni lobiji neprestano pokušavaju poništiti regulaciju zaštite prirode i protiv toga se moramo boriti. Premda je zaštita onoga što je ostalo i dalje prioritet, to više nije dovoljno. Znanstveni podaci upućuju na to da je većina prirodnih staništa već sada previše narušena, da ih je premalo i da su previše fragmentirana, kao i na to da se njima loše upravlja, odnosno da se radi o mrtvom slovu na papiru zbog čega ne mogu dugoročno održavati zdravu populaciju divljih životinja. No uz kapitalna nastojanja na obnovi, Europa još može povratiti prirodu koju je izgubila. To je ono što novi propis o obnovi prirode EU-a (eng. Nature Restoration Law) pokušava postići, a cilj obnove prirode uključen je i u novu Globalni okvir za bioraznolikost (eng. Global Biodiversity Framework).

Napori najširih razmjera za obnovom prirode ujedno su i jedno od najboljih rješenja u borbi s klimatskim promjenama. Prirodne šume, močvare i morska staništa poput šuma algi i morskih cvjetnica mogu skladištiti goleme količine ugljika, što pomaže stabilizaciji klime. Močvare mogu apsorbirati vodu u vrijeme poplava i otpuštati je u vrijeme suša, što pomaže preživljavanju u slučajevima ekstremnih vremenskih uvjeta. Obalne dine i slane močvare mogu nas zaštititi u slučaju podizanja razine mora. Priroda osigurava da se usjevi oprašuju. Prirodna staništa unutar ili nedaleko gradova mogu popraviti kvalitetu zraka, spriječiti pregrijavanje i pozitivno utjecati na mentalno zdravlje. Priroda je naš najbolji saveznik. Dopustite nam da je obnovimo!

2. Ekološki prihvatljiva transformacija energetskog sustava

Borba s klimatskim promjenama utrka je s vremenom. Preživljavanje naše civilizacije, kao i većine živih bića nije kompatibilna s nastavkom korištenja fosilnih goriva. Znanstvenici su već desetljećima u tom smislu suglasni. Naftni lobiji dezinformacijama i korupcijom snažno utječu na odgađanje energetske tranzicije i produžavanje naše ovisnosti o fosilnim gorivima, a cijenu već plaćamo životima. Ne samo da su stotine tisuća građana već izgubili živote zbog zagađenja i ekstremnih vremenskih nepogoda izazvanih klimatskim promjenama, nego profiti naftnih kompanija aktivno hrane totalitarne režime, ratove i kršenje ljudskih prava. To treba zaustaviti. Moramo smanjiti svoj globalni ekološki otisak: koristiti manje energije, koristiti je bolje i ravnomjernije, osigurati da ona zaista bude obnovljiva te da je proizvedena uglavnom uz pomoć vjetra i sunca. Ta promjena iziskuje golema ulaganja u razvoj i infrastrukturu, od obnove kuća i unapređenja energetskih mreža do izgradnje novih vjetroelektrana i sunčanih elektrana, kao i osiguranja proizvodnih procesa koji su sigurni za okoliš. Brzo povećanje kapaciteta za proizvodnju obnovljive energije danas je hitnije nego ikad. No bez mudrog planiranja i ekološki prihvatljivih projekta, takav će razvoj dodatno ugroziti već ugrožene vrste i staništa. Ako ne riješimo administrativna uska grla, ne uključimo građane i zajednice, ne poštujemo odluke o zaštiti prirode, izgubit ćemo utrku s klimatskom krizom. Rješenja poput spaljivanja drva i hrane ili novih hidroelektrana mogu biti štetne kako za klimu tako i za bioraznolikost. Energetska transformacija i očuvanje prirode ne smiju se promatrati kao suprotni polovi. Oni idu ruku pod ruku. EU mora dekarbonizirati svoju ekonomiju dok obnavlja prirodu. Ako osiguramo ekološki prihvatljivu transformaciju energetskog sustava, bit će to povijesna prilika da popravimo aktualnu situaciju i unaprijedimo bioraznolikost te istodobno ispunjavamo zadane klimatske ciljeve. Te izazove možemo savladati uz pragmatičnost, znanost, inovacije i zajedničko djelovanje na razini čitave Unije.

3. Transformacija u održiv sustav hrane i korištenja zemljišta

Velik dio ljudskog utjecaja na prirodu svodi se na korištenje zemljišta i mora za proizvodnju hrane, izvlačenje sirovina poput drva i vlakana ili izgradnju značajne infrastrukture kao što su luke i aerodromi. Intenziviranje i širenje poljoprivredne proizvodnje, kao i ribolova, odavno su prepoznati kao glavni uzroci gubitka bioraznolikosti, kako na kopnu tako i u moru. Aktualne intenzivne prakse u poljoprivredi i ribarstvu, koje često aktivno podupiru javne politike, uzroci su degradacije tla, pretjerane uporabe pesticida, zagađenja vode i zraka, kao i pretjerane eksploatacije vodenih i kopnenih životinja. Te su prakse ujedno umnogome ovisne o fosilnim gorivima i crpljenju hranjivih tvari iz tla. Osim uništenja biljnih i životinjskih vrsta, kao i snažnog utjecaja na stanovništvo u vidu zagađenja zraka ili poplava, te prakse dugoročno dovode u pitanje i sigurnost hrane proizvedene u EU-u. Klimatski poremećaji dovode do sve učestalijeg propadanja usjeva, pomažu širenju štetočina te utječu na rasprostranjenost morskih organizama i njihove hrane. Jedino rješenje za održanje naše populacije u budućnosti jest da djelujemo u skladu s prirodom, a ne protiv nje. Poljoprivrednici, ribari, šumari, ruralne i obalne zajednice trebaju podršku za uključenje u ekološku transformaciju. Nažalost, Zajednička poljoprivredna politika i Zajednička ribarstvena politika, kao i niz drugih politika EU-a još drže poljoprivrednike i ribare u neodrživom statusu. To se hitno mora promijeniti. Prelazak na ekološki održive i klimatski prihvatljive poljoprivredu i šumarstvo nije moguće ako se ozbiljno ne promisli o potrošnji. Konzumacija mesnih i mliječnih proizvoda izrazito je neučinkovita s obzirom na količinu potrebnih površina te je trenutačno na razini koja nije ni zdrava ni kompatibilna s očuvanjem okoliša. Jednako vrijedi i za izlov ribe, što ne samo da dovodi pojedine morske vrste na rub istrebljenja, nego i smanjuje sposobnost oceana da vrši ključne uloge u ekosustavu, kao što je skladištenje ugljika. Drvna masa se u velikoj mjeri troši na spaljivanje, dok sve intenzivnija sječa svodi prirodne šume na beživotne monokulture koje su neotporne na klimatske utjecaje. EU mora nastaviti put koji je zacrtan Strategijom “od polja do stola” i pomoći potrošačima, industriji i primarnim proizvođačima da osmisle novi prehrambeni sustav koji je pravedan za stanovništvo i u skladu s prirodom.

II. Ulaganje u pravednu tranziciju

EU ima velik potencijal za pozitivne transformacijske promjene. Za ispunjenje obećanja danih građanima i podržavanje potrebnih promjena, organizacija BirdLife Europe je kao glavni problem identificirala ekonomski i financijski sektor EU-a, koji ne ispunjavaju ni potrebe građana ni planeta. Unutar ovog cilja definirali smo podskup od dvije teme:

1. Mobiliziranje javnog financiranja

Financijska kriza, a potom i pandemija bolesti COVID-19 dokazale su potrebu za snažnim ulaganjem EU-a u mjere koje će omogućiti odgovor širokih razmjera u slučaju krize cijelog kontinenta. Nažalost, velik dio ulaganja EU-a još se uvijek usmjerava kroz nacionalne vlasti putem staromodnih i neinventivnih projekata i potpora koji često klimatsku krizu dodatno pogoršavaju. Zajednička poljoprivredna politika, u koju se i dalje ulijeva trećina ukupnog proračuna EU-a, uglavnom drži poljoprivrednike u katastrofalnom statusu quo, umjesto da im pomaže u promjenama. Prevelik dio fondova za hitan oporavak ugrabila je šačica dobro povezanih, velikih industrijskih igrača te ih usmjerila u infrastrukturu koja je pogubna za okoliš umjesto da ih ulože u skladu sa smjernicama Europskog zelenog plana. Sljedeći saziv Europskog parlamenta i Europske komisije moraju pokrenuti temeljite promjene potrošnje na razini EU-a i podržavati važnost održivih financijskih inicijativa. Sva ulaganja koja štete bioraznolikosti i pogoršavaju klimatsku krizu moraju se spriječiti. Posebna, znatna sredstva moraju se uložiti u financiranje obnove prirode i rješenja na bazi prirode, energetsku transformaciju, prilagodbu klimatskim promjenama te osiguranje pravedne tranzicije regija i sektora kao što su poljoprivreda, ribarstvo i stočarstvo, uz uvjet da su promjene hitne i temeljite. Kvaliteta ulaganja mora biti od najveće važnosti kao striktan conditio sine qua non, uz neovisan i transparentan nadzor stvarnih rezultata. Nacionalne vlasti moraju preuzeti punu odgovornost za dostizanje ciljeva za koje je fond bio namijenjen. Korupcija, nepotizam i kronizam, kao i korištenje EU fondova za kupovinu političke moći moraju se iskorijeniti.

2. Pravedna tranzicija ne smije se smetnuti s uma

Prijelaz u ugljičnu neutralnost i ekološki prihvatljivo društvo neodvojiv je od nastojanja na osiguravanju i jamčenju dostojanstvenog, sigurnog i zdravog života za sve građane. Negativan utjecaj na okoliš uglavnom ostvaruju bogatiji društveni slojevi, dok negativne posljedice uglavnom trpe siromašni i ranjivi. Ekološka transformacija sama po sebi je pitanje socijalne pravde. Mnoge od nužnih promjena – od konzumacije kvalitetnije hrane i obnove prirode do uvođenja čistih tehnologija – dodatni su trošak za pojedince i zajednice. Tim se argumentom u odbacivanju promjena često služe oni koji od trenutne situacije imaju koristi. Takvu logiku moramo odbaciti i umjesto toga raditi na stvaranju uključivih politika koje kombiniraju obnovu prirode i primjenu čistih tehnologija uz stvaranje radnih mjesta i blagostanja, poboljšanje kvalitete života i zaštitu onih koji su najugroženiji.

Obnova prirode može biti snažan alat za revitalizaciju ruralnih krajeva koji pate od ekonomske i demografske stagnacije. Jednako vrijedi i za transformaciju sustava hrane i korištenja zemljišta i energetskog sustava. Ako se provede na ekološki prihvatljiv i human način, lokalne će zajednice itekako profitirati. Na mrtvom planetu nema društvene dobrobiti.

 

III. Osnaživanje pravde i demokracije

Iako ima mjesta za napredak, EU ima vjerojatno najbolje okolišno zakonodavstvo na svijetu. No najbolji zakoni ne vode nužno i do promjena, ako se adekvatno ne primjenjuju. Posljednjih desetljeća postalo je jasno da EU ima fundamentalan problem u nedostatku vladavine prava, provedbe usvojenih zakona i demokratske vlasti. Unutar ovoga cilja prepoznali smo podskup od dvije teme:

1. Osiguravanje vladavine prava

Premda je uglavnom dobro, zakonodavstvo EU-a često se neadekvatno primjenjuje i provodi na nacionalnim i lokalnim razinama. Zaštićena staništa još se uvijek uništavaju projektima koji su protuzakonito odobreni, dok na ključne odluke u planiranju nerijetko utječe korupcija. Zločini protiv prirode i dalje prolaze nekažnjeno. Nacionalne vlade sustavno ignoriraju pravno obvezujuće ugovore, bilo da je riječ o poboljšanju kvalitete zraka u gradovima, osiguravanju pitke vode, spašavanju ugroženih vrsta ili smanjenju emisija stakleničkih plinova. EU ne može uspjeti na osnovu moraliziranja. Potrebna nam je striktna provedba pravila EU-a s konkretnim kaznama za prekršitelje. To je prvenstveno pitanje političke volje, a potom i promjena u sustavu provedbe. Adekvatno kadroviranje i pristup sredstvima EU-a nužni su kako bi se s riječi prešlo na djela. EU mora napokon dokazati da se drži svog obećanja o nultoj toleranciji za svoje građane, poslovne subjekte i planet.

2. Osiguranje demokratske i transparentne vladavine

Na svim razinama odlučivanja odluke često naginju u korist moćnih lobističkih grupa koje troše milijarde na dezinformiranje, pritiske na civilno društvo i korupciju političara. Kako bismo osigurali demokraciju, nužna je potpuna transparentnost i odgovornost na svim institucionalnim razinama u EU-u. Utjecaj zainteresiranih lobija mora se obuzdati. Potom je, kako bi se razbile utvrde u raznim institucijama EU-a, ključno promijeniti strukture njihova odlučivanja i ustanoviti središnju upravu koja će usmjeriti politike Europskog zelenog plana prema onim sektorima kojima je to najpotrebnije. Naposljetku, trebamo snažne institucije i njihov učinkovit nadzor, uključujući i slobodno, osnaženo civilno društvo koje uživa podršku.

C. Konkretne političke promjene nužne za obnovu bioraznolikosti i borbu s klimatskom krizom u EU-u

Kako bismo ostvarili ključne ciljeve koje smo naveli kao nužne za političke promjene, konkretno za snažnu podršku nastavku Europskog zelenog plana, ulaganje u pravednu tranziciju, kao i u osnaživanje pravde i demokracije, pozivamo političare da se usredotoče na sljedeći niz mjera.

Želimo da EU omogući obnovu prirode širokih razmjera putem sljedećih mjera:

• Snažan i prioritetni fokus na zaštićena područja prirode. EU je sebi već zadao cilj da zaštiti 30 % svojih kopnenih i morskih površina. Tu obavezu iz Globalnog okvira za bioraznolikost moraju preuzeti sve države članice. Pritom 10 % kopnenih i morskih površina treba biti strogo zaštićeno. Tražimo punu primjenu i provedbu ekološke mreže Natura 2000 kako bi se izgradila okosnica zaštićenih područja. Kako bi se stvorila ekološki koherentna i dobro povezana mreža, svaka zemlja članica mora zakonski proglasiti dodatna područja i njima učinkovito upravljati, ako je nužno i uz obvezujući pristup EU-a. Ta područja moraju uključivati najvažnija staništa morskih ptica, kao i važna područja za malu pelagičku ribu, s obzirom na to da su ta područja trenutno zapostavljena unatoč tome što su izuzetno važna za oporavak ekosustava. Stroga zaštita mora isključivati bilo kakvu industrijsku, eksploatacijsku ili destruktivnu uporabu. U kontekstu mora to podrazumijeva da se osigura da na najmanje 10 % područja mora svake članice, uključujući i najmanje 10 % isključivog gospodarskog pojasa, bude zabranjen ribolov.
• Napor na značajnoj obnovi prirode širokih razmjera. Tražimo od zemalja članica EU-a da uspostave učinkovite, specifično osmišljene mjere obnove prirode na najmanje 20 % svoje kopnene i morske površine najkasnije do 2030. godine. Mjere bi trebale slijediti obuhvatno europsko zakonodavstvo o obnovi prirode, kao i jasne nacionalne planove obnove. Obnovljena područja treba osigurati mjerama zaštite od pogoršanja kako bi se osiguralo dugoročno pružanje usluga ekosustava. Posebnu pažnju treba posvetiti osjetljivim ekosustavima, njihovim vrstama i staništima. Jednako tako, posebnu važnost treba pridati staništima s velikim potencijalom za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama kao što su močvare, prirodne šume i livade morskih cvjetnica.
• Posvećen iskorak u zaštiti vrsta. Izvan zaštićenih područja tražimo da se osigura da ne dođe do pogoršanja u trendovima stanja očuvanosti ili u statusima zaštićenih vrsta i staništa te da će najmanje 50 % vrsta i staništa zaštićenih Direktivom o pticama i Direktivom o staništima imati povoljno stanje očuvanosti do 2030. Da bi se to dogodilo, trebamo punu provedbu europskog zakonodavstva o prirodi, uključujući regulaciju lova i sprečavanje ilegalnog ubijanja, kao i obuhvatan nadzor na području cijele EU te razvoj daljnjih pokazatelja. Zaštita vrsta ne može se svoditi samo na spašavanje prepoznatljivih vrsta poput orlova, nego i na zaštitu čestih vrsta ptica, kako bi ostale česte, odnosno kako bi ih se spasilo od izumiranja.
• Snažna provedba europskog vodnog zakonodavstva: zahvaljujući Okvirnoj direktivi o vodama i Okvirnoj direktivi o morskoj strategiji, među ostalima, EU ima dobro zakonodavstvo za zaštitu vodenih ekosustava s obzirom na ljude i prirodu. Nažalost, zbog ogromnih nedostataka u njihovoj provedbi, zemlje članice nisu uspjele postići dobro stanje svojih voda. Tražimo da se zakoni ne ugrožavaju, odnosno da se na njima ustraje i da njihova puna primjena bude u fokusu, ako je potrebno uz dodatne inicijative na razini EU-a. To bi trebalo uključivati i smanjenje ukupne potrošnje, primjerice u slučajevima intenzivne i često nelegalne uporabe vode u poljoprivredi. Zdrava voda i morski resursi u ekosustavima imaju važnu ulogu poput apsorpcije i pohranjivanja ugljika ili filtriranja vode.

 

Želimo da EU postigne transformaciju u ekološki prihvatljiv energetski sustav putem sljedećih mjera:

• Brza tranzicija u ekonomiju bez neto emisije stakleničkih plinova i sa 100 % obnovljivim izvorima energije do 2040. Dostatnost, odnosno smanjenje potrošnje energije u svim sektorima, efikasnost i ubrzana tranzicija od fosilnih goriva prema obnovljivim izvorima u dosad neviđenim razmjerima, osnovni su preduvjet ako želimo ograničiti globalno zatopljenje na 1.5°C. EU mora nedvosmisleno označiti kraj fosilnih goriva uvođenjem obvezujućih rokova za potpuno napuštanje uporabe ugljena u EU-u do 2030., fosilnog plina do 2035. i nafte najkasnije do 2040. Stoga tražimo da se ubrza opskrba energijom iz obnovljivih izvora s malim emisijama, uz oprezan pristup novim tehnologijama i ulaganje u istraživanja, razvoj i inovacije na području obnovljivih izvora energije. Solarni sustavi na krovovima i obnovljivi izvori energije na već izgrađenim površinama pružaju mogućnost za veliko povećanje proizvodnje energije s minimalnom štetom za okoliš. Taj iskorak ne smije se postići nauštrb očuvanja i obnove ekosustava i bioraznolikosti, nego usporedno s poboljšavanjem i obnovom prirode.
• Holistički pristup prostornom planiranju i čvrsti okviri zaštite okoliša: tražimo da se uspostave jasni okviri kako bi se uspostavila ravnoteža i razriješili sukobi između svih sadašnjih i budućih oblika korištenja, kao i da se osigura da se svi obnovljivi izvori, mreže, skladišta i sva infrastruktura razvijaju u skladu s prirodom. Trebamo prostorno planiranje koje će koordinirati postizanje ciljeva obnovljivih izvora sve do 2050. Planiranje mora isprva uključivati veća ulaganja kako bi se procijenilo i upravljalo ekološkim utjecajima svih aspekata razvoja koji utječu na premještanje aktivnosti, u isto vrijeme optimizirajući prostor na način da se druge ljudske aktivnosti odvijaju na istom prostoru. Morsko prostorno planiranje u fokusu bi trebalo imati zdravi morski ekosustav.
• Postupno ukidanje svih poticaja i subvencija štetnih za okoliš, među ostalim i za spaljivanje biomase, do 2030. u skladu s ciljevima Globalnog okvira za bioraznolikost. Velik dio EU subvencija štetnih za okoliš i dalje se nalazi u energetskom sektoru i sprečava njegovu stvarnu transformaciju. Politika EU prema obnovljivim izvorima, primjerice, trenutačno je znatan uzrok uništenja prirodnih staništa. Kako bismo doista postigli kružnu ekonomiju, tražimo, među ostalim, obustavu financijske podrške i drugih poticaja za bioenergiju proizvedenu iz poljoprivrednih usjeva ili šumske biomase. Kako bismo zamijenili paradigmu linearnog rasta koja je trenutačno dominantna u političkim okvirima EU-a, cilj nam treba biti postizanje kružnog ciklusa za svu materijalnu potrošnju, za početak uz smanjenje svih materijalnih potreba, potom ponovne uporabe i naposljetku čistog recikliranja.
• Aktivne politike za postizanje maksimalne sinergije s klimom i prirodom: postoje brojna rješenja za klimatsku krizu i krizu prirode. Rješenja temeljena na prirodi moraju se koristiti u suočavanju s klimatskim promjenama, smanjenjem rizika od katastrofa, osiguravanjem vode, gubitkom bioraznolikosti i zdravljem ljudi. Tražimo pokretanje zakonskih inicijativa za rješenja o kakvima se dosad nije govorilo na razini EU-a. Među ostalim, nužno je donijeti europski zakon o smanjenju svjetlosnog onečišćenja, posebice u gradovima i komercijalnim zonama, koji bi pogodovao biljnom i životinjskom svijetu i prirodnoj ravnoteži, uz istodobno smanjenje potrošnje energije. EU bi se jednako tako trebao zalagati za smanjenje broja prometnica i infrastrukture (kao što su luke i aerodromi), odnosno za smanjenje prometa, korištenja zemljišta i učinaka klimatskih promjena. Naposljetku, obnova prirode u gradovima i unapređenje urbane bioraznolikosti, uključujući i planiranje europskih gradova u skladu s bioraznolikošću, moraju biti u osnovi javnih politika, s obzirom na to da donose brojne pogodnosti za ljudsko zdravlje i okoliš: što uključuje poboljšanje kvalitete zraka i vode, smanjenje rizika od toplinskih udara i oboljenja povezanih s vrućinama te unapređenje mentalnog i fizičkog zdravlja.

 

Želimo da EU postigne transformaciju u održive sustave hrane i korištenja zemljišta putem sljedećih mjera:

• Otporan i održiv sustav politike hrane: iako postoji nekoliko poticajnih mjera i politika koje utječu na proizvodnju i potrošnju hrane u EU-u, one često djeluju na nekoordiniran i kontradiktoran način pa ne postoji opća održiva politika hrane. Tražimo čvrstu politiku EU-a koja će preusmjeriti proizvodnju i potrošnju hrane kako bi ih dovela unutar granica mogućnosti planeta. To znači donošenje zakona koji će voditi prema smanjenju potrošnje mesnih i mliječnih proizvoda, ujedno smanjujući prosječan broj uvjetnih grla stoke, jednako kao i ribe i morskih plodova, kako bi se postigao globalni zaokret u prelasku na biljnu prehranu, istodobno zbog zdravstvenih i klimatskih razloga. Potom treba donijeti zakone o smanjenju otpada od hrane i zaustavljanju prakse spaljivanja hrane. Naposljetku, postavljanje standarda za javne osobe i kompanije s obvezom donošenja pravila o zdravoj ishrani, uključujući prehrambene ciljeve kao što su smanjenje unosa životinjskih proteina, šećera, masti i soli. Na općenitijoj razini, EU bi morao osigurati da se okolišni standardi poštuju u cijelom lancu opskrbe.
• Preobrazba sustava EU subvencija za poljoprivredu i ribarstvo. Tražimo da se Zajednička poljoprivredna politika i Zajednička ribarstvene politika EU-a temeljito reformiraju, kao i ukidanje svih subvencija koje vode prema intenziviranju i specijalizaciji, odnosno obustavu svih nenamjenskih subvencija koje su štetne za okoliš. To uključuje ukidanje izravnih plaćanja i proizvodno vezanih potpora unutar Zajedničke poljoprivredne politike. Umjesto toga, EU mora stvoriti prikladne poticaje potrebne za transformaciju poljoprivrede i ribarstva u skladu s prirodom.
• Čvrsti zakoni za povratak bioraznolikosti u produktivne morske i šumske ekosustave i na poljoprivredne površine. Kako bismo odgovorili na ekološku i klimatsku krizu, moramo se najprije pozabaviti njihovim znanstveno utvrđenim uzrocima. Tražimo da se osigura niz učinkovitih zakona, politika i poticaja za povratak bioraznolikosti na poljoprivrednom zemljištu, u šumarstvu, ribolovnim područjima i akvakulturi. Na poljoprivrednim zemljištima to znači postavljanje i provođenje zakonske obveze održavanja i obnavljanja najmanje 10 % krajobraznih obilježja i neproduktivnih područja, uključujući i zemlju na ugaru. U kontekstu mora to podrazumijeva pristup temeljen na ekosustavima i transparentnom upravljanju ribarstvom, kao i razvoju ribarskih praksi koje ne štete bioraznolikosti (drugim riječima koje isključuju mogućnost slučajnog ulova) i ne utječu na smanjenje kapaciteta oceana za apsorpciju ugljika. U kontekstu šumarstva to, između ostalog, znači primjenu agroekoloških i šumarskih praksi u skladu s prirodom.
• Učinkovito zakonodavstvo za sprječavanje različitih vrsta zagađenja. Tražimo da se predstave, uvedu i provedu obuhvatni zakoni koji će u najkraćem roku suzbiti zagađenje pesticidima, hranjivim tvarima i plastikom u poljoprivrednom i morskom okolišu. To podrazumijeva i čvrsto zacrtane ciljeve za smanjenje njihove uporabe koja je utkana u zakone EU-a, striktniji nadzor nad davanjem dozvola, zabranu prodaje unutar i izvan EU-a te uvođenje učinkovitog okvira pokazatelja i nadzora. U tom kontekstu osim nadzora i zabrane uporabe olovne sačme u močvarnim područjima, tražimo i potpunu zabranu korištenja olovne municije u lovu i sportskom streljaštvu, kao i ribolovu, zato da bismo osigurali da taj neurotoksin ne truje divljač i ne ulazi u ljudski hranidbeni lanac. To nije samo u interesu prirode, nego i ljudskog zdravlja. Pritom zabrana “greenwashinga”, odnosno ekomanipulacije u oglašavanju može biti koristan alat.

 

Želimo da se EU fokusira na pravednu tranziciju putem sljedećih mjera:

• Stvaranje velikog fonda za obnovu prirode: kako bi se potpomogla obnova prirode širokih razmjera i podržao novi propis o obnovi prirode, tražimo da se uspostavi poseban fond za obnovu prirode. To je ključno za osiguranje učinkovitog i pravovremenog povećanja opsega obnove prirode diljem Europe. Taj fond mora biti dosljedno integriran u strukturu financiranja EU-a. Mora biti temeljen na potrebama, strogo namjenski i relevantan s obzirom na ciljeve. Da bi takav fond imao smisla njime trebaju (su)upravljati institucije zadužene za zaštitu prirode, a on treba biti otvoren za sudionike koji se bave obnovom prirode širokih razmjera.
• Povećanje ulaganja u znanost posvećenu obnovi prirode: Znanstveno razumijevanje ključno je u borbi s ekološkim izazovima s kojima se danas suočavamo. Tražimo da se najmanje 50 milijardi eura godišnje uloži u očuvanje prirode kako bi sve bilo u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti prirode poput Direktive o pticama i Direktive o staništima te ciljevima poput onih iz Strategije EU- a za bioraznolikost do 2030. Bez razumijevanja složenih ekosustava koji održavaju život na našem planetu, nemoguće je osmisliti učinkovite strategije za njihovo očuvanje. Ulaganje u znanost zaštite prirode nije samo moralni imperativ, nego i ulaganje u vlastitu budućnost i blagostanje.
• Ciljane investicije za podršku pravednoj transformaciji ključnih sektora: tražimo uspostavu privremene financijske pomoći za sektore kao što su poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo, ključne za uvođenje rješenja za borbu s klimatskom i ekološkom krizom, kako bi oni doista postali održivi. Zajedno s uključivim politikama i ekološkim odnosima, oni bi trebali stvoriti nova radna mjesta i načine privređivanja te biti na korist lokalnim zajednicama. Osim usredotočenosti na ključne sektore, nužna su ulaganja u obnovu kuća i ekološke projekte, a osobitu pažnju pritom treba usmjeriti na najsiromašnije zajednice.
• Sustav plaćanja za usluge ekosustava u budućim poljoprivrednim politikama: Kao nagradu zemljoposjednicima ili onima koji koriste zemljište s obzirom na doprinos javnim dobrima i uslugama koje ne ovise izravno o tržištu, kao što su zaštita bioraznolikosti, obnova ugljičnih spremnika ili očuvanje voda, tražimo da se uvede stalni sustav plaćanja za usluge ekosustava koji bi kompenzirao poljoprivrednicima i šumarima za sve poljoprivredne i šumarske prakse koje nadilaze zakonski minimum. To se odnosi na poljoprivrednike i šumare koji doista rade na očuvanju tresetišta, a može pomoći i revitalizaciji ruralnih krajeva.
• Stroga uvjetovanost svih EU fondova za podršku prelasku na održivost: na tragu našeg zahtjeva za ukidanje potpore u slučajevima teškog kršenja temeljnih vrijednosti, tražimo da se postave konkretni i operativni uvjeti za sve EU fondove, a naročito one koje smo ovdje spomenuli. Ti uvjeti moraju osigurati da ulaganja EU ne budu štetna za okoliš, nego da služe transformaciji prema održivoj i pravednoj Europi. Jednako tako, ti uvjeti moraju osigurati da su fondovi povezani s poštovanjem vladavine prava, te da se ne koriste za financiranje praksi koje krše zakone EU-a o vodi, prirodi ili klimi.

 

Želimo da EU osnaži pravdu i demokraciju kroz sljedeće mjere:

• Pojačanje provedbe EU zakonodavstva: tražimo da se uvede nulta tolerancija za kršenje zakona EU-a na svim razinama, uključujući i nacionalne vlade, kao i pravovremeno pokretanje postupka zbog povrede prava EU-a. Kako bi se situacija popravila potreban je čitav niz mjera, od deseterostrukog povećanja broja radnika u nadležnim službama do potpuno transparentnog objavljivanja svih povreda propisa. Općenito, za bavljenje povredom prava nužna je efikasnija struktura unutar Komisije, s jasnim političkim ciljevima i obvezama, kao i zasebnim odjelima za pojedine prekršaje. Jednako tako, tražimo od EU-a da unaprijedi borbu protiv zločinima protiv prirode, uključujući zločine prema biljnom i životinjskom svijetu i nelegalno ubijanje ptica s novčanim kaznama koje će doista odvraćati počinitelje. Naposljetku, EU mora poboljšati učinkovitost odgovornosti za štetu u okollšu, kako bi se natjeralo zagađivače da plate.
• Iskorak prema potpuno demokratskom zakonodavstvu temeljenom na znanosti: tražimo da se putem regulacije lobiranja ograniči utjecaj privatnih interesnih lobija. Za borbu protiv svake korupcije, EU mora postaviti stroga pravila protiv sukoba interesa, između ostalog i kako bi spriječila glasanje za politike subvencija onima koji od njih izravno profitiraju. Pretjeran utjecaj također se mora ograničiti efikasnijom regulacijom EU-a protiv politike koja dopušta prelaske visokih državnih službenika u privatni sektor i obratno. Da bi se zadržalo povjerenja građana i spriječilo zemlje članice da se skrivaju iza “briselske birokracije”, EU mora donošenje zakona i pregovore na svim svojim institucionalnim razinama učiniti potpuno transparentnima, a to posebno vrijedi za Vijeće i tripartitne sastanke. Također trebamo upravljačke mehanizme koji dopuštaju donošenje odluka na temelju najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja.
• Stvaranje upravljačkih struktura koje mogu provesti transformacijske promjene: posljednjih nekoliko godina pokazale su presudnu važnost upravljačkih struktura koje se odmiču od sektorskog pristupa (kao što su poljoprivreda, energetika ili ribarstvo) i postaju strukture koje mogu ponuditi rješenje problema kao što su ekološka, klimatska ili socijalna kriza. Iako su u kontekstu Komisije postignuta stanovita poboljšanja s obzirom na izbor posebnog potpredsjednika za Europski zeleni plan, kao i bolju suradnja oko pitanja kao što je Strategija “od polja do stola”, ta pitanja nisu se jednako probila do Europskog parlamenta i Vijeća, u kojima se o rješenjima i dalje često raspravlja pod utjecajem zainteresiranih strana. Tražimo korjenitu reformu svih institucija EU-a koja će biti odraz posvećenosti globalnim prioritetima i snažnoj podršci nastavku Europskog zelenog plana, kao i financijsku podršku za pravednu tranziciju i vladavinu prava.
• Osiguranje i jačanje kapaciteta civilnog društva: diljem Europe svjedočimo stalnom povećanju napada na civilno društvo kako bi se ograničila presudna uloga koju nevladine udruge imaju u očuvanju demokracije. Tražimo da se na najvišoj razini pokrene inicijativa za osnaživanje civilnog društva i zaštitu nevladinog sektora, uključujući financiranje pojedinaca i organizacija. Sloboda izražavanja mora biti zajamčena na svim razinama. Unija potom mora stvoriti prostor za koordinaciju civilnog društva u EU-u, koji će postati referentna točka za mehanizme brze reakcije. Naposljetku, EU mora snažno djelovati protiv tzv. SLAPP tužbi.
• Usmjerenost prema pravu na zdrav okoliš: Kao temeljni princip pravo na zdrav okoliš treba uključiti u Povelju o temeljnim pravima Europske unije, koju je prihvatio UNHCR rezolucijom od 8. listopada 2021., s ciljem da svakom svom građaninu osigura pristup sigurnom, čistom, zdravom i održivom okolišu unutar EU-a.