Ovog vikenda, 22. -23.4. odletjeli smo na Dinaru gdje nas je dočekao naš sinjski dio jata
Pod vodstvom našeg stručnjaka za bioraznolikost, Ivana Budinskog, krenuli smo u planinarsku šetnju po krškom krajoliku i putem susreli razne vrste karakteristične za ovo stanište. Od žutokljunih galica koje su nam letjele iznad glava, do biljaka kockavice, orhideja i kukurijeka koji su bili razasuti oko naših nogu. Umorni nakon šetnje, razveselio nas je roštilj kojeg su nam pripremili planinari u planinarskom domu sveti Jakov. Nakon roštilja uslijedilo je i druženje pod sve sjajnijim zvijezdama. Bilo je predivno probuditi se uz pogled na nepregledne suhe travnjake. Odmah nakon doručka bacili smo se na istraživanje obnovljenog suhozida. Naime, u sklopu projekta Dinara back to LIFE obnovili smo suhozid nedaleko od planinarskog doma koji je služio pastirima u prošlosti. Otkrili smo da su suhozidi, iako to na prvi pogled ne bismo pomislili, mjesta koja vrve bioraznolikosti i nude zaklon i dom mnogim vrstama; od dinarskog voluhara do brojnih gušterica, zmija i kukaca. Posjetili smo područje gdje smo prije dva mjeseca provodili akciju kontroliranog paljenja zaraslih travnjaka i doznali kako će ova restauracije staništa omogućiti stvaranje povoljnih uvjeta za gniježđenje vrtne strnadice koja voli otvorena staništa s niskim drvećem.
Na povratku s planine posjetili smo obnovljeni bunar te pričali o važnosti bunara za životnje u ovakvim staništima, zatim smo se odvezli do Ježevićkog suhopolja, širokog prostranog travnjaka na kojem smo proteklih godina provodili restauracijske aktivnosti uklanjanja niskog raslinja kako bismo ga napravili pogodnijem za život mnogih vrsta koje preferiraju otvorena staništa poput ćukavice, vrste koja je u prošlosti nastanjivala ovo područje, ali je uslijed zarastanja suhih travnjaka sa njih iščezla. Na ovom izletu naučili smo kako je tradicionalno stočarstvo uvelike oblikovalo krajolik tog područja i kako za njegovo održavanje ima veliku ulogu. Na suhopolju smo imali prilike promatrati razne vrste ptica, od kukmaste ševe do primorske trepetljike, a uočili smo i rode u migraciji. Na kraju našeg izleta posjetili smo poznati dragulj ovog dijela Dalmatinske zagore – izvor rijeke Cetine, žile kucavice o kojoj velikim dijelom ovisi ovaj kraj.
Umorno, ali sretno i zadovoljno, naše jato uspješno je doletjelo nazad u Zagreb. Veselimo se idućoj prilici da zajedno odletimo u novu avanturu otkrivanja ljepota naše bioraznolikosti. Ako nam se želite pridružiti, učlanite se u Biom i pridružite nam se!
