Ptica godine 2023. tetrijeb gluhan nestaje iz Like i Gorskog kotara, a time i iz Hrvatske

Jedno od posljednjih utočišta tetrijeba gluhana u Hrvatskoj je planina Plješevica te bi je što hitnije trebalo proglasiti područjem ekološke mreže NATURA 2000 za očuvanje ptica

Tetrijeb gluhan, Ptica godine 2023. u Hrvatskoj, prema posljednjim istraživanjima, rapidno iščezava s naših prostora. Izvorno je ova vrsta naseljavala velika prostranstva Gorskog kotara i viših područja Like, no uslijed različitih čimbenika od kojih je sigurno najvažnije globalno zatopljenje te s tim povezano nestajanje odgovarajućih staništa (prvenstveno šume smreke), vrsta se danas održala na mnogo manjem području. Tokom najnovijih istraživanja 2022. i 2023. godine na području ekološke mreže Gorski kotar i sjeverna Lika nije zabilježen niti jedan znak prisutnosti tetrijeba gluhana. Na području Like vrsta je najnovijim istraživanjima ipak utvrđena, no samo u području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit te na području planine Plješevice u istočnom dijelu Like. Ukupno je na ta dva lokaliteta utvrđen mali broj mužjaka i ukupna je populacija procijenjena na svega 20-40 pjevajućih mužjaka. Tetrijeb gluhan je stanarica i nastanjuje crnogorične i mješovite crnogorično – listopadne otvorene šume. Pokazatelj je zdravog, starog šumskog ekosustava i visoke bioraznolikosti. U proljeće i ljeto najčešće se nalazi u šumama s umjerenim spojevima krošnji, s mnogo stabala čije se niže grane spuštaju do zemlje, s dobro razvijenim podrastom borovnica i čistinama manjih površina 0,02−0,1 ha. Zimi nastanjuje otvorenije šume i značajan mu dio prehrane čine iglice crnogorice. Rasprostranjenost ove vrste usko je povezana s rasprostranjenošću borovnice koja je važna hrana odraslim pticama, a još važnija njihovim ptićima jer se na njoj zadržavaju različiti beskralješnjaci (osobito ličinke leptira) koji su im najomiljenija hrana. Ženke i mladi mužjaci su društveni i grupiraju se u mala jata od 10 ili manje jedinki. Odrasli mužjaci su samotni, izuzev kratkog perioda od 3 do 4 tjedna za vrijeme proljeća kada se okupljaju na pjevalištima gdje se mužjak i ženka pare. Nakon toga ženka se sama gnijezdi.   Ova vrsta ptica trebala bi imati brojnost od nekoliko stotina jedinki da bi postigla održivost populacije, te je prema tome vrsta vrlo ugrožena na području cijele Hrvatske i rizik od izumiranja je vrlo visok. Pritom treba imati na umu da je u zadnjem desetljeću nestala i dinarska populacija u Sloveniji. Kako pomoći tetrijebu gluhanu? Predložene zaštitne mjere uključuju integraciju šumarskih praksi i očuvanja vrste kako bi se očuvale velike otvorene površine u šumama te kako bi se očuvala povezanost među populacijama. Potrebno je smanjiti i regulirati ljudske aktivnosti u blizini pjevališta i mjesta gniježđenja. Moguće je i smanjenje smrtnosti premještanjem i označavanjem dalekovoda, ograda i sl. Važna mjera su i stroga zatvaranja šumskih cesta.   Bilo bi potrebno imati minimalnu površinu šuma bez gospodarenja (radijus 100 m od ruba pjevališta). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje i oporavak populacije tetrijeba gluhana u Hrvatskoj te planova upravljanja za važna područja za ptice u kojima je tetrijeb ciljna vrsta potrebno je osigurati aktivne mjere zaštite tetrijeba gluhana. Potrebno je oblikovati i ugrađivati uvjete i mjere zaštite prirode u šumskogospodarske osnove s ciljem očuvanja biološke raznolikosti u šumama te sposobnosti prirodne obnove šuma.

Budući je vrsta i najnovijim istraživanjima potvrđena na planini Plješevici u istočnoj Lici, bilo bi poželjno poduzeti mjere očuvanja za ovu vrstu na tom području. Plješevica u ovom trenutku nije obuhvaćena ekološkom mrežom s ciljem očuvanja ptičjih vrsta pa je poduzimanje konkretnih mjera očuvanja samim time otežano. Riječ je o planinskom području koje je osim za tetrijeba gluhana važno i za druge vrste poput lještarke, planinskog djetlića i troprstog djetlića, te je možda krajnje vrijeme za uvrštenje ovog područja na listu onih u kojima će se očuvati spomenute vrste. Klimatske promjene su naša stvarnost, a tetrijeb gluhan je samo jedna od vrsta koje ćemo u narednim desetljećima možda i izgubiti, no to nije razlog da ne poduzmemo sve što treba kako bi ih pokušali očuvati.