ESS volonter Zulfu: Terenski posjet Viškom arhipelagu

Sredinom listopada udruga Biom organizirala je terenski posjet Viškom arhipelagu u sklopu LIFE TETIDE projekta. Terenski tim činili su Sven Kapelj, Matija Vodopija i ja, ESS volonter Zulfu Farajli.

Projekt LIFE TETIDE u fokusu ima očuvanje Sredozemnih otoka Italije, Malte i Hrvatske. Samim time ima visok potencijal unapređenja prakse zaštite okoliša na širokom rasponu lokaliteta. Cilj projekta je očuvati ekosustave ovih područja od invazivnih vrsta, naročito invazivnih sisavaca i biljaka, kroz zahvate koji bi ujedno spriječili njihovo ponovno nastanjivanje ciljnih staništa. Osim kontrole populacije invazivnih vrsta, ovaj projekt stremi uključivanju što većeg dijela javnosti u zaštitu otočnih staništa i poboljšanju životnih uvjeta populacija morskih ptica koje ih nastanjuju.   

Otok Svetac

Kao ESS volunteer, želim podijeliti dojmove stečene tijekom terenskog rada. Za vrijeme našeg boravka na Visu posjetili smo otoke Svetac, Biševo, Greben i Jabuku kako bismo ondje proveli uzorkovanje invazivnih crnih štakora. Usprkos zahtjevnosti rada u terenskim uvjetima imao sam priliku svjedočiti zapanjujućem krajoliku otoka i visokoj bioraznolikosti prisutnoj ondje. 

Osim uobičajenih stanovnika Sredozemlja poput galebova klaukavaca i morskih vranaca, Viški arhipelag je dom najvećoj koloniji eleonorinih sokolova u Hrvatskoj. Ova fantastična grabljivica jedinstvena je po svojoj kasnoj sezoni gniježđenja koja se poklapa s jesenjom migracijom pjevica koje lovi nad morem. Na Svetcu smo se našli usred sraza migracije pjevica i lova eleonorinih sokolova. Skupine juričica, poljskih ševa i zlatoglavih kraljića (jednih od najmanjih europskih vrsta ptica) kretale su se među granama u našoj neposrednoj blizini, popraćeni zovom i kruženjem eleonorinih sokolova daleko u visini. 

Eleonorin sokol odmara na stijeni

Još jedan zanimljiv aspekt bioraznolikosti ovih otoka je  endemizam tamošnjih guštera. Stijene viškog arhipelaga stanište su brusničke gušterice koju se ondje može opaziti kako se odmara na stijenama ugrijanim toplinom sunca. U nekim trenucima činilo se kao da se iznenađenja kriju posvuda pred nama, kao kada smo uočili skakavca selca usred migracije ili kada su se po dalekim obalama Jabuke kretale velike skupine izopodnih račića.  

Među svim fantastičnim prizorima koje smo vidjeli tijekom terena ističe se otočić Jabuka. Vulkansko porijeklo Jabuke uvjetovalo je jedinstveni sastav, ali i tamnu obojenost njenih stijena. Internetski izovri navode kako su magmatske stijene Jabuke bogate željezom koje može dovesti do poremećaja u radu kompasa, ali i do čestih udara munje. Ipak, obje činjenice rijetko su izostavljene iz mjesnih legendi o otoku. Uz to, duboko more oko ovog otoka stanište je različitim vrstama morskih pasa. 

Otočić Jabuka

Udaljenost i izoliranost ovih otoka onemogućila je pretjerano narušavanje njihove bioraznolikosti ljudskom rukom duž njihove duge povijesti. Međutim, invazivni štakori slučajno uneseni na ova područja od strane ljudi prijete ravnoteži tamošnje prirode. Kao predatori gnijezda, štakori često ometaju sezonu gniježđenja mnogih morskih ptica, smanjujući broj ptića koji uspješno prežive inkubaciju i rane periode života. Samim tim, kontrola populacija invazivnih vrsta izuzetno je važna kako bismo osigurali da kamene obale pučinskih otoka ostanu divlje i raznolike za buduće generacije.